Procesiju je predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, zajedno sa preč. Ivicom Cikom, župnikom u Župi sv. Anastazije mučenice, zatim fra Željkom Janjićem, gvardijanom franjevačkog samostana u Samoboru, vlč. Josipom Šimunovićem, profesorom na KBF-u, vlč. Josipom Čuligom, upraviteljem Župe sv. Ivana Krstitelja u Lugu te Župe Duha Svetoga u Noršić selu, vlč. Krešimirom Cervelinom, župnim vikarom u Župi sv. Anastazije mučenice, te domaćim sinovima svećenicima: vlč. Lukom Slijepčevićem, župnikom u Župi BDM od Sedam Žalosti u Velikom Trgovišću i upraviteljem Župe Sveta Tri Kralja u Velikoj Erpenji i vlč. Ivanom Lastovčićem, župnikom u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Oroslavlju. Procesija se ove godine vratila na staru rutu, od rotora kod Doma zdravlja u Samoboru i nastavila dalje Gajevom i Šmidhenovom ulicom prema Trgu kralja Tomislava te Ulicom svete Ane do župne crkve Sv. Anastazije. U procesiji su sudjelovale samoborske bratovštine, društva i udruge, branitelji i narodne nošnje, a djevojke u bjelini nosile su tronuše triju samoborskih župa.

Nakon procesije uslijedila je svečana sveta misa u župnoj crkvi Sv. Anastazije mučenice, koju je predvodio biskup Gorski u koncelebraciji s ostalim svećenicima koji su sudjelovali u procesiji, a kojima su se pridružili vlč. Tomislav Medić, upravitelj Župe sv. Martina pod Okićem te prošlogodišnji samoborski mladomisnik vlč. Antonio Štengl, župni vikar u Župi sv. Vida mučenika u Brdovcu. Svetu misu pjesmom je animirao župni zbor pod ravnanjem Darka Novosela, uz pratnju Ivana Gajšaka na orguljama.

U svojoj propovijedi biskup Gorski osvrnuo se na blagdan obljetnice posvete crkve Svete Marije Velike u Rimu, koji se upravo toga dana slavi u liturgijskom kalendaru. „Poslušni Božjoj riječi mi gradimo kamene hramove, naše crkve, neophodna mjesta vjerničkih susreta kako bi mogli u bogoslužju izvršiti Isusov nalog: Ovo činite meni na spomen. Zahvalni smo davnim graditeljima za izgradnju ove župne crkve, hrama i doma, mjesta susreta s ljudima i Bogom, mjesta krštenja i oproštenja grijeha, mjesta blagoslova brakova i oproštaja od dragih pokojnika. Župna crkva je središnje mjesto bogoslužja i kao majka u kojoj se krštenjem rađaju djeca neba, u kojoj se naviješta Božja Riječ i sudjelovanjem u euharistiji izgrađuje živa Crkva. Zato je važno da se sakramenti, koji bitno određuju naš životni put, primaju u župnoj crkvi.“

Mons. Gorski osvrnuo se i na odanost koju Majci Božjoj iskazuju Samoborci hodočasteći joj u svetište u Mariju Bistricu već punih 300 godina.

„Uz Mariju i mi smo krštenjem postali posvećeni hramovi, živa prebivališta Božja. Posvećeni smo svetim sakramentima. Molitve koje upućujemo Bogu po zagovoru Blažene Djevice čuvaju svetost našega hrama, naše savjesti. Marija nam pomaže sačuvati vjeru u Isusa Krista Sina Božjega, pomaže nam da Božja riječ ne bude teret koji opterećuje, nego duboka čežnja duše i srca, radosni hod s Isusom kome smo povjerovali, snaga koja nas oblikuje.“

Pobožnost Djevici Mariji pomagala je i naše branitelje u teško vrijeme Domovinskog rata, kad su mnogi od njih oko vrata nosili krunicu, istaknuo je mons. Gorski, i pozvao da domovinu i dalje nastavljamo graditi pod njenim moćnim zagovorom. „Marija nam pomaže izgrađivati i čuvati naše obitelji. Svi smo potekli iz obitelji, iz gnijezda koje nazivamo domom i rado se u njega vraćamo. Vraćamo se uspomenama u kojima smo bili povezani zajedništvom krvi i vjere, gdje smo se osjećali prihvaćeni i voljeni. Takvih domova danas je sve manje. Kad prolazimo našom Domovinom vidimo sve više kuća u kojima na večer ne gori svjetlo, dvorišta su prazna bez igre djece, a Hrvatska izumire. Kao da se sve urotilo protiv života, i naši strahovi, i naša sebičnost i naša neimaština. Za koga su se borili branitelji, za koga se grade kuće i kupuju stanovi? Postoji opasnost da se nad nama ispune Isusove riječi nad Jeruzalemom: Ostat će vam kuća vaša pusta (Mt 23, 38). To je posljedica razorenih obitelji.

Kao u Kani Galilejskoj, Marija sve obitelji upućuje na Isusa, na slušanje Božje riječi: ‘Što god vam rekne učinite’ i tako pomaže graditi i čuvati takav obiteljski dom za kojim čeznu duše, mjesto povjerenja supružnika, ozračja međusobnog poštovanja, molitvenog odnosa s Bogom. Mjesto odgoja da se može čuti Božja riječ, i da se može s ljubavlju prihvatiti novi život. Dajmo šansu životu, dajmo priliku jedni drugima da ožive mrtva dvorišta. Jer kada mine ovo zemaljsko jedino vrijedno što ćemo iza sebe ostaviti jest život. Ako on ne ostane uzalud je sav trud. Zato izgrađujmo dom gdje se djeca osjećaju sigurna pod plaštem ljubavi. Tako će naučiti prihvaćati ljubav koju im Gospodin daruje, cijeniti darovaní život koji su primili i ostvarivati se na sliku Isusovu, voljeti svoj dom. Ne prepustimo djecu uništenju, ne prepustimo ih vrtlogu vremena i razarajućih ideja.“

Na kraju misnog slavlja preč. Cik zahvalio je svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi hodočašća i slavlja te svima koji su svojim dolaskom uveličali procesiju i samo misno slavlje. Nakon toga biskupu i okupljenima obratio se i Radovan Librić, tajnik udruge Ekosspiritus, koji je govorio o povijesti zahvalne bistričke procesije u Samoboru i pokrenutim koracima za njenu zaštitu, te na kraju biskupu poklonio knjigu “Nas je otpravila, tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička”.

Nakon svete mise uslijedio je tradicionalni ophod oko oltara sv. Anastazije, a kasnije i prigodan domjenak u župnom dvorištu.