Sutivan, (IKA) – Na uočnicu svetkovine Rođenja Ivana Krstitelja, u nedjelju 23. lipnja, župa Sutivan na Braču proslavila je završetak obnove crkvice Sv. Ivana Krstitelja na predjelu Bunti. U nazočnosti brojnih vjernika koji su ispunili prostor pred svečevom crkvicom u predvečerje blagdana misno slavlje predvodio je dekan Bračkoga dekanata Toni Plenković. Na početku liturgijskoga slavlja stivanski župnik Benjamin Capković izrazio je radost zbog obnove crkvice Sv. Ivana koja je podignuta godine 1477. na temeljima ranokršćanske bazilike iz 6. stoljeća. “Kad budete prolazi pokraj crkvice, sjetite se da je ovdje počeo tjelesni i duhovni život Stivanjana. Sagrađena na temeljima iz ranokršćanskih vremena poziva nas na prisjećanje kako su naši djedovi i pradjedovi živjeli na ovome prostoru liturgijska slavlja, kako su slavili misu”, rekao je, uz ostalo, vlč. Capković, izrazivši nadu da će žitelji Sutivana nastaviti vjeru i liturgijski život poput svojih predaka.

U prigodnoj riječi izrekao je zahvalu pojedincima i tvrtkama koji su sudjelovali u temeljitoj obnovi crkvice, na poseban način izvođačima vanjskih i unutarnjih radova, od uređenja zidova, uvođenja električne energije, do drvodjeljskih radova. Tvrtci “Livel” upućena je zahvala zbog građevinskih radova, a tvrtka “Keko” darovala je ukrasne kamene vijence zacrkvenu apsidu. Župnik Capković zahvalio je i tamošnjoj Općini za darovanih 20.000,00 kn, zatim komunalnim redarima na uređenju crkvenoga okoliša, te vjernicima koji svojim prilozima omogućuju obnovu liturgijskih prostora koji su dotrajali uslijed vremena.

Predvodeći liturgijsko slavlje dekan Plenković je ustvrdio kako je svetac koji se slavi u Sutivanu živio totalnu suprotnost duhu ovoga vremena. “Iz toga što je gledao prema gore, živio stvarno svoj odnos s Bogom, Ivan Krstitelj je bio sposoban ispravno iščitati stvarnost u kojoj je živio, i u svom vremenu mogao je biti istinski proročki glas. Ivan Krstitelj je pokornik, čovjek velik, svetac velik, neustrašiv branitelj Božjih zakona; iznad svega, karakteran i čvrst u svojoj vjernosti Bogu. Čovjek – rekli bismo to danas – koji je stvarno imao svoj ja; ima svoj karakter, ne okreće se za tuđim mišljenjima kao neka trska koju vjetar ljulja. On ne mijenja svoje uvjerenje, ne mijenja stranke, nikomu se ne klanja, niti za bilo kime trči. Zna svoju zadaću, i tu svoju zadaću provodi dosljedno. Ipak, privlačio je ljude poput magneta; svi su hrlili k njemu u pustinji kako bi ga čuli i vidjeli. Zašto? Zato što je govorio Božje riječi, neustrašivo je branio Božji nauk, odvažno i bez uljepšavanja pozivao je na vjerno vršenje Božjega zakona, na pravednost i poštenje, da se ne bogate na tuđi račun, te da ne izrabljuju siromahe i budu oni koji će savjesno svakoga dana izvršavati svoje obveze.”

U nastavku homilije primijetio je kako je suvremenoga čovjeka zahvatio duh uživanja i potrošnje, a javni nemoral u našemu društvu obiluje u svijetu medija. Takvim ponašanjem, ustvrdio je brački dekan, stvara se ponor među ljudima, a mnogi kršćani misle da svojim kršćanstvom mogu pokriti svoj nemoralni život. Iz naših obitelji iščezla je molitva, a Crkva nam je ostala kao čuvarica naših tradicija. Crkvi se zamjera briga za školu, briga za odgoj naše djece; kao je da je crkveno poslanje čuvati samo tradiciju, zaključio je dekan Plenković. Na kraju misnoga slavlja o povijesti crkvice Sv. Ivana Krstitelja i onoga što je početkom 20. st. zapisao u Ljetopisu tadašnji stivanski župnik Tomislav Ivanović govorio je Roko Zuanić, član župnoga Ekonomskoga vijeća i glavni koordinator materijalnih obnova u župi. Nakon mise, brački dekan blagoslovio je vatru koja se uoči svečeva blagdana pali na prostoru pred crkvicom, a mladi su zatim tradicionalno preskakali vatru, što – prema staromu vjerovanju – donosi dobro zdravlje u narednoj godini.