Osijek, (IKA) – Proglašenje župne crkve Sv. Petra i Pavla u Osijeku konkatedralom Đakovačko-osječke nadbiskupije te grada Osijeka susjedištem nadbiskupije i metropolije proslavljeno je svečanim misnim slavljem koje je u nedjelju 12. listopada u konkatedrali predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Marin Srakić zajedno s apostolskim nuncijem u RH nadbiskupom Mariom Robertom Cassarijem, biskupima iz metropolije, generalnim tajnikom HBK mons. Vjekoslavom Huzjakom, križevačkim biskupom Slavomirom Miklovšem te više od četrdeset svećenika grada Osijeka. Pred konkatedralom nadbiskupu je dobrodošlicu izrekao osječki gradonačelnik Gordan Matković, predajući mu uime čitavoga grada Osijeka prigodni dar, biskupski štap koji je liturgijski znak biskupske pastirske službe. Nakon toga, prigodni dar procesionalni križ nadbiskupu je, uz riječi dobrodošlice, uručio župan Krešimir Bubalo. Na početku mise nuncij Cassari pročitao je Bulu pape Benedikta XVI. o proglašenju Đakovačko-osječke metropolije u kojoj se i grad Osijek proglašava susjedištem nadbiskupije, te o imenovanju mons. Marina Srakića za prvoga nadbiskupa metropolita te uzdignuću crkve Sv. Petra i Pavla na dostojanstvo konkatedrale. Potom je nadbiskup Srakić blagoslovio katedru konkatedralne crkve te je postavljen njegov grb iznad katedre.

Prigodnu pozdravnu riječ nadbiskupu je uputio konkatedralni župnik i dekan preč. Adam Bernatović, među ostalim rekavši: “Grad Osijek ušao je u naziv naše nadbiskupije i metropolije. Naša crkva, trajni spomen duha i zavjetne misli biskupa Strossmayera koji se zalagao da svom rodnom gradu podari ovu velebnu crkvu, trajan spomenik i gornjogradskih župnika, posebno graditelja Josipa Horvata i župnika Stjepana Bogdanića koji je bio svjedok njezina razaranja i inicijator njezine obnove, znanih i neznanih župljana i znamenitih Osječana, simbol grada Osijeka, upamćeni znak, po kojem je ovaj grad prepoznatljiv, postala je sustolnica, konkatedrala. Vjerujem, svi oni danas dijele našu radost”.

Govoreći o Osijeku kao susjedištu Đakovačko-osječke nadbiskupije, nadbiskup Srakić spomenuo je u homiliji da kad je prije pet godina papa Ivan Pavao II. pozvan da posjeti biskupiju, odlučeno je da glavna svečanost bude u Osijeku i ta se odluka pokazala ispravnom, što potvrđuje i 220.000 hodočasnika okupljenih na euharistijskom slavlju. “Vraćajući se sa svoga pohoda, prolazeći kroz Osijek, Sveti Otac je upitao ima li taj grad neku višu crkvenu strukturu osim župa. Odgovorio sam da nema, čemu su se on i njegov tajnik pomalo čudili. Prolazeći ispred župne crkve Sv. Petra i Pavla bio je zadivljen tom veličanstvenom građevinom, u kojoj je kršten njegov prvi suradnik kardinal Franjo Šeper. S ovom današnjom svečanošću dajemo odgovor i sluzi Božjemu papi Ivanu Pavlu II. i svima koji se pitaju zašto sjedište biskupije nije u Osijeku”, kazao je nadbiskup. Dodao je da je jedan od prijedloga koji je upućen Svetoj Stolici bio i taj da se biskupiji promijeni ime, tj. da se Đakovačka ili Bosanska biskupija preimenuje u Đakovačko-osječka, a ispusti ime Bosanska.

“Kroz povijest se mnogo toga promijenilo. Današnja stvarnost je drugačija, slična nekim slučajevima u svijetu gdje se uz manji biskupijski grad razvio veći. Kod nas se u blizini maloga grada Đakova razvijao grad Osijek, metropola Slavonije. Mi smo još ranije obavijestili Svetu Stolicu da gradu Osijeku treba i u crkvenom pogledu posvetiti veću pozornost. Osijek ima monumentalnu središnju gradsku župnu crkvu koja bi mogla biti konkatedrala. U tom gradu u posljednje vrijeme biskupija ima zgradu u koju će se moći smjestiti uredi s najraznolikijim pastoralnim sadržajima, potrebnim takvome središtu. Osijek je od Đakova udaljen 35 km, a komunikacije između ta dva grada sve više se poboljšavaju. Osim toga, na svjetovnom planu Osijek je sjedište županije, u njemu djeluje Sveučilište s oko 19.000 studenata na petnaestak fakulteta”, pojasnio je nadbiskup.

Kazao je i da je grad Osijek, koji je u prvoj polovici 19. stoljeća bio najveći grad u Hrvatskoj, a između dva svjetska rata najveće industrijsko središte u staroj Jugoslaviji, nakon II. svjetskog rata bio zanemaren u odnosu prema drugim gradovima njegova ranga. “Nismo tražili biskupiju u Osijeku, jer nismo htjeli obezvrijediti Osijek: da u njemu, metropoli Slavonije, bude tek biskupija, a u Đakovu da bude nadbiskupija. Osijek, stoga, postaje nadbiskupijskim i metropolitanskim su-sjedištem u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i u novoj, slavonskoj, crkvenoj pokrajini. Ova župna crkva Sv. Petra i Pavla postaje konkatedralom. Ovime je i grad Osijek ušao u naslov naše Nadbiskupije, te je odsada i na crkvenome planu istaknuta njegova važnost kao ‘metropole’ Slavonije i po veličini četvrtoga grada u našoj Domovini”, istaknuo je nadbiskup Srakić.

Kazao je da je Osijek sveučilišni grad s brojnim kulturnim i obrazovnim ustanovama, grad mladosti, s desetak gradskih i više prigradskih katoličkih župa, s više lijepih i starih crkava, ali i s bogoslužnim objektima koji i danas svjedoče o za život veoma teškim godinama bivšeg represivnog sustava, s četiri muške redovničke zajednice odnosno samostana, i s gotovo desetak ženskih redovničkih zajednica i s još više njihovih samostana i kuća te s gradskim četvrtima koje još uvijek nisu dobile svoje crkvene objekte. Dodao je da je taj grad našoj Crkvi i narodu podario biskupa Josipa Jurja Strossmayera i kardinala Franju Šepera.

Nakon popričesne molitve nadbiskupu se obratio požeški biskup Antun Škvorčević. “U ovom trenutku ne uspijevam mislima dohvatiti, još manje u riječi sabrati cjelovito značenje združivanja Đakova i Osijeka u novom nazivu mjesne Crkve i metropolije. No, znam da je tim činom Osijek ubrojen među one europske gradove koji imaju svoju katedralu, i to ovu ljepoticu, crkvu Sv. Petra i Pavla, koju je biskup Josip Juraj Strossmayer izgradio za tu svrhu, a ona to do sada nije bila, unatoč tome što su je mnogi tako nazivali”, rekao je biskup, čestitavši Osječanima uzdignuće njihova grada na nadbiskupijsko i metropolijsko sjedište. “Osijek jest središte hrvatskog istoka, metropola Slavonije, po broju svojih stanovnika, znanstvenih, obrazovnih, kulturnih, gospodarskih i drugih ustanova. Ali, u konačnici veličina Osijeka nije u svemu tome, nego u veličini njegovih ljudi, njihova duha, osobnosti, srca”, rekao je. Nadbiskupa Srakića pozvao je da učiteljskom riječju s katedre ove katedrale i svojim pastirskim služenjem pomogne da sve ono što je do sada izgrađeno u ljudima ovoga grada po vjerničkoj otvorenosti, nastojanjima oko slobode i dostojanstva, izboreno nesebičnošću, žrtvom i krvlju, od davnih vremena do Domovinskog rata, bude još snažnije zahvaćeno Božjom blizinom te Osijek bude duhovno veliki grad.

Zatim je uime prezbitera grada Osijeka župnik i dekan Istočnog osječkog dekanata preč. Ivan Vidaković nadbiskupu predao prsni križ. Obitelj Darka i Slavice Zemljak s djecom predali su nadbiskupu kalež uime župljana župe sv. Petra i Pavla apostola, dok su djevojke iz zbora mladih zapjevale prigodnu pjesmu kao zahvalu i izraz radosti, te su svim prisutnim biskupima darovali prigodan dar kao sjećanje na taj povijesni događaj. Na misi su bili nazočni potpredsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, saborski zastupnici iz Osijeka i Slavonije, tajnik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Franjo Dubrović, predstavnici gradske i županijske vlasti, rektorica osječkog Sveučilišta J.J. Strossmayera prof. dr. Gordana Kralik, dekani i profesori sa Sveučilišta, te predstavnici kulturnih, društvenih, gospodarskih, zdravstvenih i prosvjetnih ustanova.