Dok danas sabrani o blagdanu sv. Andrije razmišljamo o Božjoj riječi koja odjekuje do nakraj svijeta i odjekivat će do kraja vremena, svjedoci smo važne istine – da Bog šalje svoju Riječ u ovaj svijet. I mi danas ovdje promatramo i slušamo snagu te Riječi. Kad se u jednom narodu pojavi izuzetan i vrijedan prenosioc Istine na bilo kojem području, ostane mu trajno velik spomen. I mi ih imamo u našoj povijesti. Tužno je kada u nekom narodu, kao u našoj sadašnjoj situaciji, ponestane vođa koje će pokazati put do blagostanja i uspjeha. Izraelci su stalno gajili nadu da će doći netko koji će im pokazati pravi put, pravu Istinu za koju se treba boriti, rekao je u propovijedi preč. Miljko.

Sv. Andrija odrastao je u zdravoj obitelji, i on je zajedno sa svojim roditeljima gajio nadu o dolasku Mesije, Spasitelja, onoga koji će ovome svijetu biti za sva vremena razlog i nada da se isplati živjeti i ići dalje. I onda je čuo glas pored rijeke Jordan, čuo je Ivana Krstitelja koji je propovijedao dolazak Isusov. Vjerojatno je u trenu kada je Isus rekao „Evo Jagnjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta“ u Andrijinu srcu zaigrala nada i osjetio je – to je Mesija. Tada pun radosti, vjere i nade odlazi svom bratu i govori mu – našli smo Mesiju, kazao je propovjednik.
Taj poziv ostvario se na njima osobno iz usta Spasitelja. Dok su krpali mreže i lovili ribu Isus ih je pozvao: „Pođite za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi“. Oni ostaviše mreže i pođoše za njim. Ta vjernost i snaga, privlačnost Isusa Krista koja je privukla apostole do dana današnjeg dopire do svakoga od nas. Unosi u srce nadu i snagu, kad vidimo da je puno toga beznadno, Bog nam je nada i snaga. Posebno se danas utječemo velikom čovjeku koji je prvopozvani od Krista, Andriji čije ime znači jakost, hrabrost. On je zorno gledao i pratio kome što treba, vidimo to na situaciji s pet kruhova i dvije ribe, upravo je Andrija okom vjere ugledao dječaka koji je imao ono malo hrane sa sobom, koju je Isus potom umnožio, kazao je vlč. Miljko.

Istaknuo je da Isus i danas hrani jača i krijepi sve one koji idu za njim. Andrija je prvi prepoznao Krista, važno je to i za nas danas, kada je svijet preplavljen ogromnom količinom svakojakih lažnih sadržaja zbog kojih u svijetu raste nesigurnost. Isusova Istina nudi sigurnu sreću. Mnogi se danas trude na izgradnji svijeta, no Isus je o građevinama ovoga svijeta rekao, kroz sliku jeruzalemskoga hrama, „neće na njemu ostati ni kamen na kamenu“. Ljudi često nasjedaju i vjeruju lažnim prorocima, no moramo znati da se put do Istine nalazi putem svjetla koje je Krist donio.
Neka i u nama danas živi ta snaga Božje Riječi koja je zaživjela u prvopozvanom Andriji i u ostalim apostolima kao i u svima kojima su oni naviještali Božju Riječ. Tada će i ova naša Domovina biti prostor u kojem će se živjeti u čvrstoj nadi, iz koje više neće biti iseljavanja. Moramo biti svjesni da nam je Bog darovao ovu zemlju, korijene ljubavi koje su naši pradjedovi ovdje ugradili. Darovao nam je vjeru koja ne prolazi, pa neka sv. Andrija bude svim ovim našim mediteranskim prostorima ne samo snaga nego i smjerokaz za sva vremena, poručio je preč. Miljko u homiliji.

Posllije mise uslijedio je domjenak uz kolače i piće koje su donijeli župljani i župljanke.
Istoga dana misom u njemu posvećenoj crkvici blagdan sv. Andrije proslavljen je i u Vrsaru. Ondje se već niz godina tradicionalno na taj dan ide do te crkvice u procesiji od groblja. Misno slavlje u crkvici Sv. Andrije i ondje je predvodio preč. Miljko, uz koncelebraciju karmelićanina o. Drage Marića, vlč. Ivana Butkovića iz Funtana te župnika Zohila. Poslije mise svi okupljeni zadržali su se na domjenku na prostoru oko crkve. Za tu je prigodu crkva uređena i kompletno obojana izvana i iznutra. Župnik domaćin je u završnim zahvalama posebno zahvalio TZ Vrsara, Općini Vrsar i Komunalnom poduzeću Montraker d.o.o. na pomoći u uređenju crkve i okoliša.