Proslava sv. Ane u Imotskim Poljicama

Imotski, (IKA) – Poljice kod Imotskoga svečano su i ove godine proslavile svoju nebesku zaštitnicu sv. Anu. Duhovna dimenzija proslave došla je do izražaja kroz trodnevnu pripravu od 23. do 25. srpnja. Vrhunac priprave bio je u četvrtak uoči sv. Ane sudjelovanjem vjernika na pripravi i osobnim pristupanjem sakramentu pomirenja, a potom i slavljenju euharistijskih otajstava. Misu je predvodio i propovijedao don Ivan Bodrožić, tajnik splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića, a po završetku mise blagoslovio je i 6 novopostavljenih vitraja, rad domaćeg sina akademskog kipara Ivana Kujundžića. Kujundžić je tako vitrajima Cvjetnice, Sv. Mihovila, bl. Alojzija Stepinca, Bogorodice, Srca Isusova i župnika don Petra Prelasa kompletirao cijeli niz vitraja kojima je uresio rodnu župu.

Predvoditelj slavlja u svojoj propovijedi je istaknuo uzvišenost i svetost umjetnosti na koju su u današnjem vremenu pozvani kršćanski umjetnici. Kršćanska umjetnost ima svoje korijenje u vjeri Crkve i u nadahnuću koje Gospodin daje umjetniku. Isto tako je progovorio i o umjetnosti svetosti, tj. o svetosti kao umjetnosti življenja. Te dvije stvarnosti treba spojiti. One trebaju ići paralelno u zajednici vjernika. Vjernici, po primjeru sv. Ane, sv. Jakova i drugih svetaca, trebaju sveto živjeti – držati do sebe i svog života kao do remek-djela Božje ljubavi, da bi onda zajednica mogla iznjedriti umjetnike koji će znati izraziti zajedničke osjećaje i iskustvo života preko umjetničkih djela koja odišu svetošću. Zato je don Ivan usporedio vjernike s vitrajima. Kao što kroz vitraje prolazi svjetlo koje ispunja crkvu ljepotom boja, tako svjetlo Božje ljubavi treba prolaziti kroz vjernike da bi ispunilo svijet i bilo prihvatljivo, lijepo i ugodno svakom čovjeku koji inače nije sposoban ići na sam izvor svjetla i promatrati njegov sjaj i ljepotu.

Na sam blagdan sv. Ane, 26. srpnja, uz cjelodnevno ispovijedanje i dvije jutarnje i jednu popodnevnu misu, središnja proslava sa svečanim ophodom bila je u 10.30, a predvodio ju je don Ivan Bodrožić uz desetak svećenika koncelebranata i sudjelovanje mnogobrojnih vjernika iz Poljica i okolnih mjesta Imotske krajine. U propovijedi je pokušao analizirati vrijeme u kojem su živjeli sveti roditelji naše nebeske Majke Marije sv. Ana i Joakim, kao i vrednote i odnose koji su vladali u njihovoj obitelji. U vremenu rimske globalizacije izraelski je narod, kao i ostali mali narodi Sredozemlja, obespravljen i potlačen iščekivao spasitelja i osloboditelja. Dizali su se ustanci i pobune, revolucionari i vođe, i s lijeva i s desna, ali niti jedan od njih nije bio obećani Mesija. U tako teškoj situaciji Bog je odlučio providiti svome narodu Mesiju, a da bi to ostvario nije se oslanjao na samozvane osloboditelje, moćnike, revolucionare, političare. Da bi to ostvario Bog se oslonio na dvoje poniznih i neznatnih ljudi. Bog se oslonio na jednu malu obitelj i kojoj je dao da se rodi Milosti puna koja je poslije postala Majka Božja. Sudeći po Mariji, u obitelji sv. Ane i Joakima vladao je duh molitve i zajedništva, duh povjerenja i predanja, duh poniznosti i požrtvovnosti, duh skromnosti i roditeljske požrtvovnosti, što je bio preduvjet da bi Gospodin mogao učiniti po Mariji čudesna djela. Primjenjujući na našu današnju situaciju te odnose, propovjednik je povukao više paralela i pokazao kako se naše vrijeme i situacija ne razlikuje mnogo od one u kojoj su Izraelci iščekivali oslobođenje. Pravi način spasenja i odgovora na takvo stanje u kojemu globalizacijski proces ide počesto nauštrb malih naroda, ponudio je u obitelji. Ako je Bog izabrao obitelj kao sredstvo spasenja ljudskoga roda, onda je očito da i nama nema drugoga, boljeg i sigurnijeg puta u budućnost. Ako obitelji budu izvori vjere i života, molitve i predanja, ljubavi i vršenja volje Božje, zasigurno ćemo imati snage i sposobnosti nadići sve negativne pojave i trendove i poći u bolju budućnost, završio je propovjednik, potičući prisutne vjernike da slijede primjer sv. Ane i Joakima, da bi onda Gospodin mogao povesti svoj narod putem spasenja.