Otočac, (IKA) – Na blagdan sv. Fabijana i Sebastijana, suzaštitnika župe Otočac i zaštitnika Gacke doline, te Dana Grada Otočca svečanu koncelebriranu misu predslavio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u suslavlju s umirovljenim biskupom Milom Bogovićem i generalnim vikarom biskupije i otočkim župnikom i dekanom mons. mr. Tomislavom Šporčićem, te više svećenika iz dekanata i biskupije. Ceremonijar je bio biskupov tajnik vlč. Mišel Grgurić.
Za Boga nema ništa slučajno, jer kada on nekoga predvidi za neko poslanje onda to izvede na način samo Bogu moguć, rekao je biskup u propovijedi. Za sv. Fabijana zna se da je hrabrio kršćane u progonstvu, obilježavao grobove mučenika i njihova tijela prenosio na sigurno mjesto gdje su ih kršćani mogli pohađati i na grobovima mučenika moliti i njihovu se zagovoru utjecati. Na kraju je i sam uhvaćen i optužen kao kršćanin, a nakon što je odbio ponudu da se odrekne Krista u zamjenu za život, zatvoren je i tako ostavljen da umre od gladi, bez hrane i vode. Glavna poruka je poruka vjere, odnosno dubokog iskustva Krista, što je dalo svetom Fabijanu snagu da za Krista dade svoj vlastiti život. Fabijanovo mučeništvo je posljedica njegove vjere u Boga, u uskrsnuće i život vječni, naglasio je biskup.
Mučeništvo kršćana ostavljalo je snažan dojam i na one koji nisu bili kršćani. Njihova smrt u vedrini i ljubavi nije ostavljala nikoga ravnodušnim. Oni su bili ohrabrenje ali i poziv drugim kršćanima da svoju vjeru ne žive osrednje i da i odnos s Isusom ne bude površan i mlak. Ta vjera ne daje pravu životnu snagu. Pravi kršćani su progonjeni i ubijani a da nisu nikome činili zlo. Naprotiv, sve su voljeli. Ubijani su samo zbog njihove vjere u Isusa. Mučeništvo se nije željelo ili podnosilo iz inata ili prkosa, iz mržnje ili prezira, prema nekom tko je bio drugačiji. Takvi mučenici ne bi bili nikakvi uzori i njihovo mučeništvo bi bilo zbilja nesmisleno. Mučeništvo je plod dubokog iskustva Boga i ljubavi prema Isusu. Oni kojima je nedostajalo to jače iskustvo Isusa nisu izdržali. Zato je i bilo dosta onih koji su se odrekli Isusa, ili bar to riječima učinili, jer ih je strah nadvladao, kazao je biskup Križić.
Mučeništvo kršćana nije, nažalost, stvar prošlosti, stvar nekih davnih vremena. Ima i danas mnogih kršćana koji su ubijani i mučeni samo zato što su kršćani. Itekako im je potrebna naša solidarnost, naša molitvena blizina i podrška da izdrže i da se ne iznevjere Kristu. I oni su danas sjeme novih kršćana. Svi znamo iz iskustava kako je lako žrtvovati se za one koje volimo. Jednostavno imamo i potrebu da za takve jednostavno nešto činimo, da im nešto darujemo. Ali kad nedostaje ljubavi, onda je sve teško, onda ni jedna žrtva nema smisla, onda vlada indiferentnost, hladnoća ili inat. Tamo gdje je prava vjere, nužno mora biti i žrtva, odnosno križ. Nužno mora biti i određeno mučeništvo. Isus je to jasno rekao svima koji žele biti njegovi učenici “Tko želi ići za mnom neka uzme svoj križ”. Drugim riječima to znači: “neka se trudi živjeti ljubav”. Prave ljubavi bez križa nema. Tko hoće svoj život spasiti u smislu izbjegavanja svega onoga što je naporno, što je teško, izgubit će život. Tko misli život spasiti grabeći samo za sebe i zatvarajući srce siromasima i patnicima, izgubit će ga. Srce koje se zatvara u sebe, ono si gradi grobnicu i živo se zakopava, zaključio je biskup Križić blagdansku propovijed.
Euharistijsko slavlje animirao je crkveni zbor “Sv. Cecilija” predvođen s. Ljubomirom Lešić, a za orguljama bila je prof. Branka Bernardi.