Požega, (IKA) – Na svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, 10. kolovoza na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma u Požegi u neposrednoj blizine svečeve crkve, središnje biskupijsko misno slavlje predvodio je mons. Jure Bogdan, vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem, članovima Stolnog kaptola, više od četrdeset svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova i župa grada Požege te drugih dijelova Požeške biskupije. Na početku slavlja biskup domaćin izrazio je radost zbog okupljanja oko sv. Lovre, koji u Požegi osam stoljeća “zbori svježinom svoga opredjeljenja za Isusa Krista i pomaže da u suvremenom svijetu budemo njegovi”. Podsjetio je nazočne da je sv. Lovro zaštitnik Požeške biskupije i ujedno zaštitnik Biskupijskog Caritasa, čestitavši svima svetkovinu svetog zaštitnika, a posebno ravnatelju Biskupijskog Caritasa Goranu Lukiću i novoimenovanom rektoru crkve Sv. Lovre Karlu Prpiću, donedavnom misionaru u Kamerunu. S radošću i zahvalnošću pozdravio je predvoditelja slavlja biskupa Juru Bogdana, naglasivši da je on Požeškoj biskupiji – od njezina utemeljenja prije devetnaest godina i tijekom svoga služenja u Rimu kao rektor Papinskog zavoda sv. Jeronima – iskazivao posebnu blizinu i susretljivost, primajući njezine svećenike na postdiplomski studij u Rimu, omogućujući joj na taj način da dobije ljude izgrađena intelekta i duha. Pozdravio je nazočne svećenike, đakone, braću redovnike i sestre redovnice, a osobito karitasove djelatnike i volontere, korisnike karitasove kuhinje, primatelje stipendije Požeške biskupije, i sve koji vole sv. Lovru te su mu danas došli očitovati svoju odanost i moliti njegov zagovor.
Započinjući homiliju, biskup Bogdan je okupljneim vjernicima čestitao svetkovinu sv. Lovre, sa željom da čvrsta i nepokolebljiva vjera koja je bila temelj njegovog djelovanja i orijentir u trenucima životnih iskušenja resi svakog člana požeške mjesne Crkve. Podsjetio je da se u gradu Požegi, kao i u mnogim mjestima diljem naše domovine i cijeloga svijeta, sv. Lovro časti od davnine, ali da se zbog te vremenske udaljenosti njegovo štovanje u Crkvi ne umanjuje, već naprotiv sve više raste. Razlog zašto veo povijesti nije zakrio đakona Lovru, kao što je to učinio s mnoštvom njegovih suvremenika, biskup Bogdan je pronašao u ono malo podataka koji su nam poznati iz 33 kratke godine života: od njegova rođenja u mjestu Huesca u španjolskim Pirinejima; preko humanističko-teološkog studija u Zaragozi, gdje se studijem, radom i molitvom ozbiljno pripremao za život; preko prijateljstva s uglednim profesorom i budućim papom Sikstom II., čijim će vjernim suradnikom kasnije postati, pa sve do njegove mučeničke smrti 10. kolovoza 258. godine. Njegov grob postao je okupljalište kršćana na molitvu i danas se tamo uzdiže starokršćanska bazilika sv. Lovre. “Kad je Siksto izabran rimskim biskupom, Lovri je odmah povjerio službu arhiđakona, skrb u rimskoj biskupiji za više od 1500 siromašnih, udovica i potrebitih. Svojom ljudskošću i dobrotom, vedrinom i mladenačkom svježinom, čistoćom srca i pogleda, organizacijskim sposobnostima i nadasve neumornim karitativnim radom, Lovro je pobuđivao poštovanje svih koji su ga susreli. Premda je bio mlad, svećenstvo i puk su ga cijenili, s punim povjerenjem su odobravali njegov posao, i rado su s njime surađivali”, sažeo je biskup Bogdan Lovrinu đakonsku službu, a onda je podsjetio da je Lovrino doba bilo obilježeno okrutnim progonstvima kršćana, kojima je oduzimana imovina, koji su slani na prisilni rad, u progonstvo, osuđivani na smrt kad su odbijali odreći se svoje kršćanske vjere. “Bez obzira na žestinu progonstva i muke, bilo je mnogo onih koji su ostali čvrsti u svojoj vjeri i podnijeli su mučeničku smrt. Kao i u svim vremenima bilo je i slabića, otpadnika; bilo je i bljutavih oportunista, koji su cijeli život prosjedili na dvije stolice”, ustvrdio je biskup Bogdan. Uspoređujući položaj kršćana u Lovrino vrijeme s današnjim položajem kršćana u nekim dijelovima svijeta, biskup Bogdan je rekao da se mi danas možemo lakše uživjeti u tu neprijateljsku klimu prema kršćanima, koji su na udaru i pred istrjebljenjem u mnogim zemljama gdje dominira radikalni islam. Kako onda, tako i danas, nastavio je biskup Bogdan, kršćani su svojom vjerom i svojim moralnim načelima opasni za politički sustav i ustrojstvo svjetskih moćnika. “Kršćani su svojom čestitošću koja je utemeljena u Isusovoj božansko-ljudskoj čestitosti kao modelu, suobličeni Kristu, postajali nada, nova snaga za bolji svijet, za bolju budućnost!” To je smetalo mnoge pobornike antičkoga poganskoga sustava vrijednosti, koji je bio prožet hedonističkom “kulturom smrti” – “kruha i igara” (panem et circenses).
U nastavku razmišljanja o mučeništvu sv. Lovre biskup Bogdan je opovrgnuo i kao neutemeljen odbacio prigovor da je to mučeništvo bilo “stanoviti fanatizam i ludost”, i da se naši kršćanski mučenici u bitnom ne razlikuju od negdašnjih tzv. “narodnih heroja”, i današnjih kamikaza, ustvrdivši da mučeništvo kršćanskih mučenika, njihovo dragovoljno, spremno i hrabro umiranje nije poraz i ludost, nego pravi izbor i prava pobjeda, “jer su oni, gubeći zemaljski život stvarno pobijedili, jer su postigli onaj pravi život, vječnu sreću na nebu. ‘Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod’. Vjera u Isusa Krista, pravoga Sina Božjega, jedinog Spasitelja i Otkupitelja svih ljudi, daje pravi odgovor o smislu čovjekovog života i smrti”, rekao je biskup Bogdan, naglasivši da “kršćanski mučenik nije ni narodni heroj iz nekih prošlih vremena ni kamikaza iz današnjeg svijeta. On umire svjedočki, jak bez trunka mržnje, posve uronjen u Božju ljubav, ponajčešće s molitvom na usnama i s usklikom opraštanja svojim mučiteljima, progoniteljima i neprijateljima, po uzoru na svog Božanskog učitelja koji s križa oprašta: ‘Oče, oprosti im jer ne znaju što čine'”. Zato Lovro, izgubivši svoj život, darovavši ga Kristu iz ljubavi, nije ga u stvari izgubio, nego je pronašao pravi, vječni život, ustvrdio je biskup Bogdan, zaključivši homiliju riječima molitve: “Sveti Lovro, mučeniče, apostolu ljubavi među najpotrebitijima, hrabri i dosljedni đakone u svim trenutcima svoga života, ti si živio iz vjere. Upoznao si Božju riječ, studirao si i razmišljao o Božjoj riječi. Ona je bila svjetiljka tvojim stopama. U njoj si upoznavao što je volja Božja za tebe. Cijelim svojim bićem trudio si se izvršavati ono što je Crkva od tebe tražila. A kad su došle prijetnje i ucjene, muke i patnje ostao si dosljedan do kraja. Izmoli nam kod Boga zajedno s ostalim mučenicima odlučnost, snagu i ustrajnost živjeti po načelima kršćanske vjere, u zgodno i nezgodno vrijeme.”
Nakon mise u organizaciji Biskupijskog Caritasa u Dvorani svete Terezije Avilske održan je prigodni program za karitasove volontere, korisnike caritasovih usluga. Sve nazočne je na početku pozdravio Goran Lukić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije. Riječ pozdrava uputio je i biskup Škvorčević istaknuvši značenje sv. Lovre za karitativno djelovanje. Podsjetio da je Lovro, kad su njegovi progonitelji od njege zatražili crkveno zlato i srebro, kao najveće blago Crkve proglasio siromahe, jer je vjerovao da je u siromasima prisutan sâm Krist koji se s njima poistovjetio kad je rekao: “Što god ste učinili jednome od ovih najmanjih, meni ste učinili”. Time nas je sv. Lovro poučio da Bog oduvijek računa s malenima, siromašnima i prezrenima, i da on s njima može mnogo toga ostvariti, jer su oni otvoreni za njega, rekao je biskup zahvalivši karitasovim volonterima na njihovu služenju i stavljajući im sv. Lovru kao nadahnuće u svakodnevnom prepoznavanju Krista u siromasima i najmanjima oko nas. Zahvalio je također nazočnim korisnicima Karitasove kuhinje i primateljima biskupijske stipendije te drugim korisnicima karitasovih usluga, što s vjerničkim raspoloženjem i zahvalnošću primaju karitativnu pomoć. Svim nazočnima čestitao je svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa.
Potom je Ksenija Mikulčić, tajnica Biskupijskog caritasa ukratko prikazala brojne karitasove projekte ostvarene u protekloj godini te najavila neke nove projekte u godini koja je pred nama. Trojica mladića iz Stražemana scenski su uprizorila igrokaz “Šalom u vjetru” autora Zdravka Ticla, stalnog đakona. Volonterka Caritasa župe Presvetog Trojstva iz Daruvara Svjetluška Kovač ukratko je prikazala rad njihova župnog caritasa. Studentica Dora Ivanika je izrekla zahvalnost u ime stipendijanata za pruženu materijalnu pomoć njima i njihovim obiteljima, ali još više na povjerenju u njih kao mlade ljude, koje im je Crkva time iskazala. Natalija Ćavar, gerontodomaćica, u nekoliko je riječi prikazala projekt “Karitasov Samaritanac” kojeg Biskupijski caritas provodi od proljeća ove godine, a u sklopu kojega četiri gerontodomaćice nekoliko dana u tjednu posjećuju korisnike u tridesetak kućanstava. Pojedine točke programa najavljivao je Miroslav Paulić, profesor hrvatskog jezika i književnosti u Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi. S nekoliko veselih dječjih pjesmica i plesova nastupila su i djeca iz KUD-a “Orljava” iz Pleternice. Na svršetku programa, kako je to već postao običaj, biskup Škvorčević otvorio je natječaj za stipendije u idućoj školskoj godini.