Oborovo, (IKA) – Štićenici i djelatnici caritasove kuće sv. Vinka Paulskog u Oborovu tradicionalno su srijedu 27. rujna proslavili blagdan svog zaštitnika sv. Vinka Paulskog. Svečano misno slavlje u kapeli kuće predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s predsjednikom biskupijskog Caritasa mons. Franjom Ćukom, mons. Ivanom Hrenom, potpredsjednikom biskupijskog Caritasa vlč. Božom Pinjuhom, župnikom iz Popovače vlč. Matom Draganovićem i domaćim župnikom Stjepanom Levanićem. Slavlju su nazočile i obitelji i prijatelji štićenika te ravnateljica Caritasa Kristina Radić, utemeljiteljica kuće Jelena Brajša, povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Sisačke biskupije Željka Šemper i voditeljica kuće Sanda Sokolovski.
U homiliji, govoreći o životu sv. Vinka, biskup je istaknuo kako ga već više od 350 godina gledamo kao veliki uzor i primjer kršćanske ljubavi i brige za bližnjeg. „On je jedan od prvih organizatora crkvene karitativne djelatnosti. Brinuo se zajedno sa sestrama milosrdnicama, koje je i osnovao, za siromašne i bolesne, za djecu i ostavljene. Bilo je to u vrijeme velike neimaštine kada je u Parizu bilo mnogo ostavljene djece i siromašnih. Sv. Vinko primjer je sveca koji je činio djela milosrđa, kao što je to u naše dane činila sv. Majka Terezija i mnogi drugi koji su vidjeli i pomogli čovjeku u potrebi”, rekao je biskup te kao primjer takvoga djelovanja istaknuo kardinala Alojzija Stepinca. „Naš blaženik velik je upravo zbog toga što je činio djela milosrđa. On je u teško vrijeme II. svjetskog rata, ne misleći na sebe, organizirao pomoć za izbjeglice koji su iz Njemačke dolazili u Hrvatsku. Prije svega to su bili progonjeni Židovi, tako da su mu se i sami američki Židovi na tome zahvalili. Zatim, on se brinuo i za one koje je režim izbacio iz njihova doma, te ih je smjestio u dom u Maksimiru i dvorac Brezovica. Borio se i za život mnogih obespravljenih koji su trpjeli teror vlasti kao osvetu za zločine koje su prije s druge strane Hrvatima činili, pa su se tako vlasti NDH osvećivali pripadnicima srpskog naroda, a on je protestirao. Imamo primjer gdje je u Glini na njegovu intervenciju i molbu spašeno 200 srpskih žena koje su bile u zatvoru. Nadalje, velika je bila i njegova djelatnost 1942. godine kad je nakon bitke na Kozari zajedno s Caritasom koji je osnivao i Crvenim križem, spasio jako puno nezbrinute djece. Zato je bio velik naš blaženik jer nije gledao sebe nego se je uvijek žrtvovao za bližnjeg, iako je zbog toga mogao stradati i nije bio prihvaćen od tadašnje vlasti, a ni od one koja je kasnije došla, jer se tada borio za prava svojih vjernika pa je mučen i zatvoren”.
U nastavku biskup je rekao kako bi nas takvi primjeri ljubavi prema bližnjem trebali poticati da ne mislimo samo na sebe, nego da se žrtvujemo za druge. „Isus nam kaže u Evanđelju: ‘Slavim te Gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih i objavio malenima’. Isus tu slavi svog nebeskog Oca jer Kraljevstvo nebesko nije za umišljene veličine ovoga svijeta nego za ljude koji su spremni priznati da su maleni, slabi, grešni i da im je potrebna tuđa sućut, briga i ljubav. Ako tako razmišljamo onda nas Bog ljubi. Isus u Evanđelju tako poučava i svojim primjerom i svojim pristupom bolesnima i grešnima, da je njemu svaki čovjek važan. I mi smo pozvani naviještati radost siromasima. A tko su danas siromasi? To nisu oni samo oni koji nemaju materijalnih sredstava već oni koji su siromašni duhom, koji su se izgubili u ovisnostima, mržnji i ideologijama. Baš takvima smo svi pozvani naviještati radost, govoreći da nas Bog voli, da je život lijep i da trebamo zahvaljivati Bogu za svaki dan i svakog čovjeka”, zaključio je biskup.
Nakon mise proslava je nastavljena prigodnim glazbeno-scenskim programom kojim su štićenici brojne goste upoznali sa svojim životom u kući i kreativnim stvaranjem na radnim terapijama.