Propovijed je o. Dario temeljio na poznatoj izreci Ivana od Križa: „Gdje nema ljubavi, stavi ljubav pa ćeš naći ljubav.“ Prikazom Ivanova života pokazao je kako je mladi Ivan od Križa već u obiteljskom ozračju učio prihvaćati život takav kakav jest, suočavati se s ponekad grubom stvarnošću života i živjeti je tako da se ne ljuti na život ili na Boga, nego da uloži ono što može i nastoji ljubiti.

O. Dario je to prikazao kroz tri situacije Ivanova života: brak njegovih roditelja i siromašan život njegovih mladih godina, kroz zatočeništvo od braće karmelskog reda u Toledu te kroz ugnjetavanje i šikaniranje koje prolazi pod kraj života od bosonogih karmelićana. U sve te situacija Ivan od Križa nastojao je staviti ljubav i našao je neizmjernu Božju ljubav. O. Dario je poručio: „Bog će blagosloviti svaki napor koji ulažemo u to da donesemo Božju ljubav u ovaj svijet. On je tako učinio sam u svome Sinu Isusu Kristu, On na to poziva i nas koji se zovemo po Njemu. … Zahvalimo mu za ovaj podsjetnik u ovome velikome svecu i zamolimo ga da i mi prepoznamo Božju ljubav u svome životu, da bi je mogli s drugima dijeliti.“

Liturgijsko pjevanje animirale su karmelićanke. Ovom prigodom je praizvedena skladba Musica callada, nadahnuta duhovnim naukom i djelom Ivana od Križa. Skladba je djelo bistričke karmelićanke.

Proslavom svetkovine sv. Ivana od Križa u Karmelskome redu počinje Godina sv. Ivana od Križa, kojom se proslavlja 300. obljetnica Ivanove kanonizacije (1726.) te 100. obljetnica od njegova proglašenja naučiteljem Crkve (1926.).