Višnjevački župnik vlč. Dejan Bubalo predvodio je devetnicu, uočnicu, procesiju sa svijećama, od župne crkve do kapelice Majke Božje – Pomoćnice kršćana, uz marijansku pobožnost i pjevanje te slavio prvu od pet blagdanskih misa.

Duhovna priprava za slavlje Male Gospe trajala je od 30. kolovoza do 7. rujna s mogućnošću za primanje sakramenta pomirenja, sudjelovanjem u molitvi krunice, pobožnostima BDM i večernjim misama s razmatranjima pojedinih zaziva BDM u Lauretanskim litanijama. Devetnica je završila krunicom i molitvom Preslavnoj Djevici Mariji uz himan „Rođenju tvome, Djevice mila, na pozdrav pjevam: Ave Marija!“ koji je pjevao zbor praćen orguljskom svirkom Anđelke Lukač. „Uvijek me vesele marijanske svetkovine jer uranjaju u spomen Božje dobrote prema nama ljudima podsjećajući kako Bog računa na nas u planu spasenja, nije nas napustio, stvorio nas je za sebe i ušao u našu povijest“, kazao je župnik Bubalo uvodeći u slavlje uočnice te je u propovijedi promišljao o značenju događaja Rođenja BDM i Božjoj prisutnosti u životu vjernika.

Središnje blagdansko euharistijsko slavlje predvodio je i propovijedao liturgičar vlč. dr. sc. Zvonko Pažin, prof. na KBF-u u Đakovu, a suslavili su fra Zoltan Dukai i domaći župni sin vlč. dr. sc. Miroslav Čadek.

„Božja riječ nam svjedoči da je Marija milosti puna. Marija je dobila uzvišenu božansku milost i toj božanskoj milosti cijeli život vjerna je ostala. I mi smo dobili posvetnu krsnu milost, ali mi, nažalost, toj božanskoj milosti toliko puta nismo vjerni. Zamolit ćemo Gospodina da nam po zagovoru BDM oprosti grijehe i propuste da možemo lijepo i dostojno proslaviti njezin blagdan ovom misom“, kazao je predslavitelj Pažin koji je u propovijedi promišljao o uzvišenom Božjem pozivu Mariji kao uzoru poziva kršteniku-vjerniku i, uspoređujući ga s pozivom BDM, razložio „da smo izabrani, pozvani i predodređeni za to da – tamo gdje jesmo – budemo ono što je Bog za nas odredio, a najveći uzor u tome je Isusova majka Marija, čiji rođendan danas slavimo“.

„Koliko god je Božji poziv uzvišen, a jest, u isto vrijeme znači plač i nevolju. I Isusov poziv bio je ići do križa… Osim toga, Marija je odabrana da strašno trpi, ali je zato najuzvišenija – ‘od sada će me blaženom zvati svi naraštaji’. O vjernosti Bogu pa i po cijenu toga da stoji pod Isusovim križem. Zato je najveća. Uzvišenost Marijina poziva bila je u običnom redovnom životu: biti hrabar, biti prava kućanica, biti dobra susjeda; Marija se posvećivala pozivu, vjerovala Bogu i bila vjerna“, naglasio je vlč. Pažin pojasnivši: „Bog je predvidio i odabrao Mariju, a tako je sa svakim rođenjem; svatko je od Boga predodređen i pozvan, svaki je čovjek Božji dar – stvoren na sliku Božju i otkupljen krvlju Kristovom. Marija je izabrana da bude Bogorodica. Međutim, nije samo to – roditi čovjeka ili Bogočovjeka. To znači dijete odgajati, posvetiti se pozivu… I mi smo pozvani biti Božji poslanici tamo gdje jesmo. Svi smo pozvani na svetost – Božjim zapovijedima vršiti volju Božju tamo gdje jesmo, nositi Boga. Svi sveti, a na poseban način Marija nama je uzor jer je vjerna, jer je vjernica, prihvaća i poštuje ono što Bog traži i vrši obične svakodnevne dužnosti… I mi smo pozvani na svetost, kada svatko na svoj način vrši svoju dužnost, vrši ono na što ga Bog poziva, vrši volju Božju. Isus je došao vršiti volju Očevu, služiti, a ne da bude služen, život svoj dati… Vjerujemo da nam Bog daje svoju milost i milost Duha Svetoga da vidimo što nam je činiti, također, vjerujemo i da nam daje snage da to činimo. Marija neka nam u tome bude zagovornica.“

U pjevanom središnjem slavlju sudjelovao je župni zbor, uz ravnanje Maje Boček i orguljsku pratnju mr. sc. Ivančice Hinek, prof. u osječkoj Glazbenoj školi Franje Kuhača. Blagdanske mise, osim  župnika Bubala, predvodili su: isusovac o. Boris Jozić, preč. Pavao Madžarević (misa s blagoslovom djece) i vlč. Luka Ćosić. U zbornom liturgijskom pjevanju sudjelovala je s. Franka Bjelobradić, redovnica Družbe sestara Kraljice svijeta.

Slavljeničko raspoloženje podsjetilo je na zanimljivost vezanu uz početke života višnjevačke župe i odnosi se na aktualnu 40. obljetnicu obnove i gradnje kapelice Majke Božje – Pomoćnice kršćana, koju je 1984. godine (u nedjelju, 16. rujna) u nazočnosti župnika o. Pere Bulata blagoslovio đakovački i srijemski biskup Ćiril Kos. Od stare kapelice Majke Božje pomoćnice kršćana, nazvane u negdašnjem mjestu Adolfovcu „Bildbaum“ (prev. s njemačkog slika na drvetu“), sačuvana su metalna vrata s godinom izgradnje 1860. godine, metalni križ postavljen na vrh kapelice, zvono i kamena ploča s gravurom na latinskom „Si Deus pro nobis, quis contra nos“ (hrv. „Ako Bog je za nas, tko će protiv nas!“ rečenica sv. Pavla iz Poslanice Rimljanima). Kapelica je izvorište čašćenja Male Gospe i počelo crkvenoga zajedništva župe osnovane 1968. godine u Višnjevcu, zapadnomu dijelu Osijeka. Zato je svake godine uz višnjevački crkveni god kapelica otvorena za molitvu i zahvalno čašćenje Male Gospe.