Misnim slavljima prethodila je tradicionalna procesija, a na Dragoviji, održan je i blagoslov polja. U Prudu, misno slavlje predvodio je don Ivan Kešina u koncelebraciji župnika don Milivoja Čale, koji ove godine proslavlja srebrni jubilej svećeništva.

„Jedini među svim svecima jest Ivan Krstitelj, čiji zemaljski rođendan slavi Crkva. Za njega će Isus reći, da između rođenih od žene, nema većega. Interesantan je i po tome, što je već u majčinoj utrobi prepoznao svoga rođaka kao Spasitelja. Očito je Bog s njim imao velike planove. Zaharija, njegov otac, klikće za to dijete, da će se zvati prorok Svevišnjega, jer će ići pred Gospodinom da mu pripravi putove. Interesantan je, nije on bio svjetlo, on je došao da posvjedoči za svjetlo. U smislu obiteljskog stanja, imao je visoki standard,mogao je uživati lagodan život, ali odriče se svega, oblači u kostrijet, odlazi u pustinju, u prisutnosti Boga sazrijeva i odrasta u mudrosti, a izlazeći iz pustinje doslovno viče i poziva narod na obraćenje. Ivanova veličina je u tome što je on sebe vidio kao malenoga, s jedne strane on ukazuje – evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta, s druge strane za sebe će reći – nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. Po primjeru svetog Ivana, pozvani smo svi – koji smo kršteni – biti proroci“, naglasio je u homiliji.

„Proročka riječ, riječ je istine – prorok mora govoriti istinu – jer mu je to poslanje, ali mora biti svjestan da je samo sluga, putokaz. Uloga proroka je naviještanje riječju, djelom i životom – bez straha, umiljavanja, licemjerja; tvrda je nekad ta riječ, osobito kad mora biti kritička“, istaknuo je don Ivan uz obrazloženje, između ostalog, kako je Herodijada došla glave svetog Ivana. Ponekad se čini da je uspjela, ali đavao nikad ne može uspjeti, Bog je onaj koji pobjeđuje“, zaključio je.

„Kako je žalosno, kako je tragično nekad gledati, kad oni koji bi trebali biti proroci – šute, kao da nemaju što reći! Govorio sam već, i neću prestati govoriti o Istambulskoj konvenciji, za koju sam rekao da je to duboko đavolski. Ako prorok o tome ne bi govorio, izdao bi svoje poslanje – što se događa u današnje vrijeme! Sve ovo govorim, jer sam svjestan da moram govoriti, naprosto, moram se zalagati za svakog pojedinog čovjeka, dostojanstvo čovjeka od začeća do prirodne smrti!“

„Zato danas, imajući pred očima lik svetog Ivana Krstitelja, koji je svoj život položio kao svjedočanstvo, zamolimo ga da nas zagovara kod svoga rođaka Isusa Krista i Blažene Djevice Marije, kako bismo i sami mogli biti svjedoci, jer riječ je živa samo kada život govori, inače je sve dim, slama, ništa, a kako ovo sve skupa ide,mene je pomalo i strah, premda sam po prirodi optimist“, zaključio je don Ivan Kešina homiliju u svojoj rodnoj župi u 40. godini svoga misništva.