Split, (IKA) – Splitska konkatedralna župa sv. Petra proslavila je 29. lipnja svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla svečanim misnim slavljem koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz domaćeg župnika don Radojka Vidovića i druge svećenike. Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je okupljene vjernike podsjetio na uzor svetih apostolskih prvaka Petra i Pavla koji su Krista posvjedočili mučeničkom smrću te koji su, nakon što ih je obasjala milost Božja, promijenili svoj život, kao što im je Krist, znakovito promijenio imena, te postali gorljivi navjestitelji Kristove Radosne vijesti.
Govoreći u homiliji o ulomku evanđelja u kojem Isus pita Petra što ljudi kažu tko je On, nadbiskup je istaknuo dva važna trenutka “u kojima možemo prepoznati i našu stvarnost”. “Ovdje Isus postavlja pitanje svima nama, svojim učenicima, što mi kažemo tko je on”, rekao je nadbiskup i pojasnio kako se “ne možemo skrivati iza tuđih mišljenja, stavova, odgovora”. “Ovdje moj odgovor nije odgovor tradicije, običaja, navika nego Isus želi jedan dublji odgovor, odgovor srca. Želi pitati koliko vjerujemo i koliko je vjera prisutna u našem životu, planovima i što nam on znači za nas i naš identitet”, protumačio je nadbiskup. Potaknuo je na razmišljanje kada je upitao “jesmo li mi uistinu njegovi svjedoci i jesmo li spremni žrtvovati se za vjeru kao osobnu vrednotu”. “Mi smo poput Petra i učenika svakodnevno u Kristovoj blizini. On nas želi pogledom susresti i pitati o prisutnosti njega u našim životima, obiteljima, odgoju djece i koliko ima njega u našim stavovima i pogledima na vrednote”, rekao je nadbiskup. ” Ovo je vrlo važno jer vjera u Isusa omogućuje nam da budemo stijene i svjedoci, graditelji Crkve. Ne možemo vjerovati u Isusa bez Crkve koja je djelo Božje, zajednica vjernika, gdje Krist prepoznaje svoje kao novost “, rekao je nadbiskup i dodao kako se “moramo preispitati o svojoj ulozi u Crkvi i postaviti sebi pitanje tko sam ja u toj Crkvi i jesam li ja svjedok, stijena s kojom se gradi Crkva ili sam šupljina, rana u njoj?” Istaknuo je da je Crkva Božje djelo i kako je bila progonjena, no da su je svi napadi izvana činili pročišćenom, jačom. Kao najveću opasnost za Crkvu nadbiskup vidi u razdoru među kršćanima i zato je poručio: “Vrlo je važno vidjeti sebe kakvi smo mi članovi Crkve. Jesmo li mi čvrsti, prepoznatljivi, je li je gradimo ili razgrađujemo. To je važno pitanje koje nam Gospodin želi postaviti”.
U našoj nedavnoj prošlosti bilo je toliko ljudi koji su životima svjedočili Isusa Krista i Crkvu i bili živo čvrsto kamenje, graditelji Crkve. To može biti onaj koji traži i susreće Isusa, pojasnio je nadbiskup. “Treba u susretima s njim shvatiti tko je On, tko smo mi i spoznati da nismo samo prolaznost, krhkost nego da smo kada smo obilježeni njegovom snagom i milost, kada smo s njim da samo tada možemo biti graditelj njegove zajednice, njegova djela”, rekao je nadbiskup. Potaknuo je vjernike da se svatko osvježen i ohrabren darom Božje milosti potrudi u svojoj ulozi i sredini živjeti, svjedočiti svoju vjeru, biti graditelj svoga identiteta i biti ponosan što je Kristov i što je član svoje Crkve. Rekao je da danas živimo u mentalitetu gdje jedino Kristova Crkva stražari i brani život, dostojanstvo osobe, vrijednosti braka, obitelji, solidarnosti. Ona je jedina posljednja linija koja se ne može probiti, “ni vrata paklena je ne mogu nadvladati”. “Danas je toliko potrebno biti ponosan što sam član ove Crkve Kristove i što sam svjedok života, ne samo stražar da branim i čuvam taj život, nego i prorok koji usmjerava ovu stvarnost prema budućnosti Božjoj koja jedina ima sigurnost”, zaključio je nadbiskup.
Na misi je pjevao župni zbor pod ravnanjem don Mihaela Provića.