Misno slavlje predvodio je pulski dekan preč. Milan Mužina, uz koncelebraciju mjesnog župnika, a koji je i župnik pulske katedralne župe, vlč. Rikarda Lekaja te župnog vikara u tim župama vlč. Leonarda Škeca.

Na početku homilije propovjednik je naglasio kako slavlje mučenika podsjeća da nije jednostavno prihvatiti Krista. No, „On je rekao ‘ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas’“. Na pitanje zašto ubijaju kršćane, odgovorio je „zato što ne vole Boga“, te dodao „onaj koji ubije ne voli ni sebe“.

Govoreći o sv. Margareti, naglasio je važnim uvijek iznova se prisjetiti tko je bila ona, koja nas okuplja i toliko godina nakon smrti. „Ova svetica rođena je 289.  godine u Antiohiji, u današnjoj Turskoj. Prema svjedočanstvu suvremenika bila je izrazito lijepa. Roditelji su joj bili pogani. Majka joj je umrla dok je bila jako mala, i otac ju je dao na čuvanje ženi koja je bila kršćanka. Margareta, kako je s njom rasla, prihvaćala je ljepotu novih istina, te je svojevoljno primila sakrament krštenja. Isusa je zavoljela u toj mjeri da mu je u mladosti zavjetovala djevičanstvo, i ostala mu je vjerna sve do smrti. Kad je to saznao njezin otac, ugledni poganski svećenik, javno se i službeno odrekao svoje kćeri. Radi toga ona nije ostavila Isusa, već je nastavila živjeti svoju vjeru i svjedočiti svojim mladenačkim ponašanjem. Rimski upravitelj Antiohije jednom je vidio Margaretu kako sama čuva ovce. Zaljubio se u nju i predložio joj brak, ali pod uvjetom da se odrekne Krista. No, Margareti je Isus bio draži, i nije ga se željela odreći. Ostala je čvrsta u svojoj vjeri, jer je spoznala da je vjera u Isusa jedina prava istina. No upravitelj nije mogao prihvatiti da ga netko odbije, te je naredio da ju muče, nadajući da će ju te muke slomiti i da će prihvatiti njegov prijedlog. Ali ona je ostala tvrda. Konačno naredio je da joj odrube glavu. Pobožni kršćani su njezino tijelo pokopali, a na njezinom grobu je sagrađena prekrasna crkva. Negdje kod Ohridskog jezera nalaze se njezini smrtni ostaci, na planini Longa u Albaniji, i tamo danas hodočaste i kršćani i muslimani“, rekao je preč. Mužina.

„Pitanje nama: jesmo li spremni nečega se odreći radi Krista? Vi ste se možda nečega odrekli da bi došli da danas proslavimo zajedno vašu zaštitnicu. Snaga vjere toliko je jaka, da čovjek ne može odustati od Krista, ako se u njega zaljubio“ rekao je propovjednik, te podsjetio na Isusove riječi „ako vam svijet mrzi, ne budite žalosni“.

„Prijatelji, ako vam bilo tko želi zlo, pokažite mu dobrotu, stisnu ruku, pozdravite ga. I vidjet ćete, da ćete vi pobijediti. Ako smo povrijedili, molit ćemo oproštenje, jer ljubimo Boga, kako ga je ljubila i Margareta“. „To je naša vjera“, posvijestio je propovjednik, jer „ako se odreknemo Krista, mise, molitve, koja nam je korist od imovine, ako izgubimo vjeru?“

Preč. Mužina je potaknuo vjernike na svjedočanstvo vjere, jer „mnogi svjedoče, ali i mnogi su to zaboravili. Molimo i za njih. Bogatstvo je potrebno, ali to ostaje ovdje. Potrebna su dobra djela, a molitva nam može pomoći da možemo to činiti i da možemo tako živjeti. Neka nam sv. Margareta svima da snage i hrabrosti i neka za nas moli Gospodina da budemo jaki, postojani u vjeri, nadi i ljubavi i da to nosimo kroz život kuda god pošli“, rekao je na kraju homilije propovjednik.

Župa Svete Margarete, djevice i mučenice, u Štinjanu prvi se put spominje 1197. godine kao vlasništvo ravenskog nadbiskupa. Od 1450. godine spominje se kao kapelanija Pule, a od 1701. godine kao župa s pravom predlaganja župnika. Župna crkva je sagrađena 1630. godine. Zvonik, visok dvadeset metara s dva zvona je dograđen crkvi 1935. godine. U župi se čuva arhiv od 1754. godine. U mjestu je područna škola za niže razrede osnovne škole. Malo udaljenije, izvan mjesta je groblje.

Župna crkva svete Margarete jednobrodna je građevina sa sakristijom. Glavni oltar izrađen je u kamenu i mramoru sa svetohraništem i palom s likovima BDM s Djetetom, svete Margarete i jednog biskupa, a sa strane su drveni kipovi svetih Ćirila i Metoda. U crkvi se, među ostalim, još nalaze: kameni kip Antuna Padovanskoga, zidani oltar Gospe Lurdske (1936.) i drveni oltar prema puku. Tu je još krstionica, te škropionica. U podu crkve su dvije grobnice iz XVII. stoljeća. Crkva je obnovljena 2000. godine.