Proslava svetkovine svetoga Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici

Svečano Misno slavlje u dvorištu srijemskomitrovačke katedralne crkve predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović u koncelebraciji s mons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom Srijemske biskupije i župnikom župe Srijemska Mitrovica, te desetak svećenika Srijemske biskupije.

Ovogodišnja proslava protekla je bez gostiju iz drugih biskupija zbog aktualne epidemije koronavirusa.

Na početku mise domaći župnik, mons. Eduard Španović pozdravio je vjernike. „Okupljeni na način kako mjere preporučuju, ali nesmanjenom vjerom, nesmanjenom nadom, nesmanjenom ljubavlju, nesmanjenom pobožnošću, zajednički molimo, zajednički zahvaljujmo“, pozvao je.

Posebno je pozvao nazočne da mole za sve one koji trpe, za bolesne, koji nisu mogli biti na ovome slavlju.

Foto: Davor Reves

Biskup Gašparović je na početku homilije podsjetio vjernike na povijesne okolnosti u kojima je živio i djelovao sv. Dimitrije, na stradanja i progone u kojima je i patron Srijemske biskupije položio život za Krista.

Bog ga je odlikovao palmom mučeništva. Ništa ga nije moglo spriječiti da kao Kristov junak i svjedok ne prolije krv za njega. I po tome je đakon Dimitrije velik, velik kao i njegov biskup Irenej. Uz biskupa Ireneja bili su pohapšeni i mnogi svjedoci Kristovi: jedan biskup, jedan svećenik, jedan đakon, dvije žene, osam djevica, jedan radnik, vrtlar i dva svjetovnjaka nepoznata zanimanja. Tako je Dimitrije bio pogubljen 9. travnja 304. godine, u nedjelju, na dan Uskrsa, podsjetio je biskup Gašparović.

Foto: Davor Reves

U nastavku homilije mons. Đuro Gašparović je istaknuo hrabrost i veličinu đakona Dimitrija: Prihvaćao je Krista kao Boga, živio s njime kao Bogom, umirao za njega kao Boga. Bio je onaj koji je naše zemljake pradavnih vremena ispunio milošću svete vjere i jakošću u podnošenju svega zla, samo da se ne iznevjere svom krsnom zavjetu. Njegove su propovjedi pred duhovne oči Sirmijaca iznosile lik Krista otkupitelja i spasitelja i divne primjere mučenika, njihovu postojanost u nasljedovanju Krista Gospodina. Svjedočio je za Krista do mučeništva. Svjestan je bio da tko god se prizna Isusovim pred ljudima, priznat ću se i Isus njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče Isusovim  pred ljudima, odreći će

Biskup je posebno naglasio da jedino ljubav može čovjeka učiniti mučenikom i nagnati ga na herojsku spremnost žrtvovanja života za Krista, a u tome nam je primjer svetac kojega Srijemska biskupija slavi kao zaštitnika:

Štujući svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Crkva nam danas stavlja pred oči i utiskuje u srce primjer postojanosti u vjeri jer ‘postojanosti vam, uistinu, treba da biste, vršeći volju Božju, zadobili obećano’. Današnji svetac nam je uzor ljubavi prema Božjoj riječi koju je slušao, čuvao i naviještao. Primjer nam je pobjede u trenucima kušnje; ustrajnosti do kraja – ‘ta izdržali ste veliku patničku borbu’ i niste izgubili ni vjeru niti pouzdanje, jer ti Gospodaru Kralju, Bože Spasitelju, ‘izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih’. Neka žrtva svih svetih srijemskih mučenika, zajedno sa svetim Dimitrijem, koji su mnogo pretrpjeli i ušli u slavu, donese plodove da se neprestano rađaju novi i čvrsti sljedbenici Kristovi i krštenjem, i krizmom, i vjenčanjem. Neka žrtva njihova donese plodove i odvažnosti ići na svetu misu, pohađati vjersku pouku, u što većem broju sudjelovati u susretima na koje budemo pozvani, iz svih staleža i svakog uzrasta, zaključio je mons. Đuro Gašparović.

Foto: Davor Reves

Župnik mons. Eduard Španović se na kraju misnoga slavlja zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji, a posebno zboru pod ravnanjem s. Cecilijie Tomkić. Podsjetio je okupljene i Bogu zahvalio za pokojnog svećenika Mitra Dragutinca, koji je o srijemskim mučenicima, posebno o sv. Dimitriju otkrio mnogo nepoznatih podataka, među kojima je i to da je ovaj svetac porijeklom Srijemac, a ne Solunac, kako se mislilo.

Mitar Dragutinac je bio, po rođenju iz Srijemske Mitrovice, te je upravo svojim pisanjem ostavio veliki trag u povijesti crkve, a osobito povijesti Srijema i Srijemske biskupije.

Ove godine, zbog epidemioloških uvjeta, izostalo je druženje nakon misnoga slavlja.