Đakovo, (IKA/TU) – Na svetkovinu Svih svetih 1. studenog svečanu večernju euharistiju u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra, koja se još od Domovinskoga rata prikazuje za branitelje Domovine i druge nevine žrtve Domovinskoga rata, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić. U koncelebraciji su bili mons. Luka Marijanović, mons. Josip Bernatović te mons. Pero Aračić, a slavlje je pjesmom animirao Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo Ivana Andrića.
U svjetlu naviještenog odlomka Evanđelja o blaženstvima, nadbiskup je u homiliji rekao: „Čuli smo da su za Isusa sretni i blaženi oni ljudi koji su u životu uskraćeni za nešto važno i potrebno: siromasi, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni i ljudi s unutarnjim stavom i vrlinama koje od čovjeka zahtijevaju veliki napor. A to su milosrdni, čista srca i mirotvorci. Čitav taj niz zaokružuju ‘progonjeni zbog pravednosti’. Isus kao da čestita čitavom nizu ljudi koje naziva blaženima. Prema našim uobičajenim ljudskim mjerilima, takve bi se riječi mogle smatrati gorkom ironijom.”
Iako se te riječi protive zdravom ljudskom razumu i posve ignoriraju životnu stvarnost, a takvim ljudima zasigurno nitko nema razloga zavidjeti na njihovu stanju, očito je da Isus ima drukčija mjerila i kriterije – njegova mjerila i kriterije razumijevamo u obzoru kraljevstva nebeskog, rekao je nadbiskup Hranić dodavši kako Isusova blaženstva zrcale istinski humanizam, nadilaze uobičajene čovjekove sebične usredotočenosti na bogatstvo, posjed, ugled i moć, odražavaju neiskvarenu ljudskost, ne usmjeravaju ljudski pogled tek na daleku budućnost i na zagrobni život, ne obećavaju nagradu tek nakon ovoga života, već posve suprotno – upućena su plemenitim i samoprijegornim ljudima koji duh evanđelja žive sada i ovdje, očekujući u budućnosti njegovu puninu i konačnu nagradu.
„Za blaženstva postoji nešto što je još važnije i veće od ovozemaljskog blagostanja: pravičnost, dobrota, poštenje, čista savjest, čiste ruke, čisto srce: mir, koji je djelo pravde i istine, milosrđa i pomirenja, odustajanja od zla i osvete; mir koji je plod obraćenja te Božje dobrote i ljubavi”, rekao je nadbiskup, pojašnjavajući kako Isus nije veličao ni siromaštvo, ni žalost, ni glad, ni žeđ, niti trpljenje zbog pravednosti kao gorke činjenice koje prate ljudski život, niti je to isticao kao nekakav životni ideal – očito da su mu posebno na srcu bili ljudi kojima je to bila životna sudbina, zbog koje oni nisu gubili pouzdanje u Boga. Dapače, od njega su sve očekivali.
„Toliki su se među njima izdizali iznad spomenute sebične usredotočenosti na bogatstvo, posjed, ugled i moć. Za njih je postojalo nešto što je još veće i važnije od ovozemaljskog blagostanja. Bili su plemeniti i samoprijegorni ljudi, koji su snagom krsne milosti živjeli duh Isusovih blaženstava i gradili ovaj svijet i ovo društvo – ne pitajući za cijenu, umirali za nas, za našu slobodu i dragu nam hrvatsku domovinu, očekujući puninu i konačnu nagradu u budućnosti koju je otvorilo Kristovo uskrsnuće, zahvaćeni i nošeni duhom Isusovih blaženstava”, rekao je nadbiskup, zaključujući kako je Isusova ljubav, koja ne isključuje ni jednoga čovjeka, posebno usmjerena upravo na one za koje postoji nešto što je još važnije i veće od ovozemaljskog blagostanja.

.