Osječki samostan inače datira iz 18. stoljeća. Jutarnju misu u 9 sati predslavio je fra Josip Patrčević, dok je večernju misu u 19 sati predvodio vlč. Krunoslav Sajko, župni vikar iz Ivanca. S njim su u koncelebraciji još bili fra Juro Šimić, gvardijan, te vlč. Darko Endrich, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije koji je navijestio evanđelje.

U svojoj propovijedi vlč. Sajko je među ostalim rekao: „Prirodno je da majke žele najbolje za svoju djecu. Čuli smo u današnjem odlomku svetog evanđelja kako majka Ivana i Jakova Zebedejevih za njih moli Isusa najbolja mjesta u njegovu kraljevstvu – jedno s lijeva, a drugo njemu s desna. Isus je govorio o blizini Kraljevstva Božjega i čini se da je Majka sinova Zebedejevih zamišljala da će to Božje kraljevstvo biti poput nekog zemaljskog kraljevstva, nešto poput moćnog Rimskog carstva u okviru kojeg se sve ovo s Isusom i događalo. Nije ona bila jedina koja je tako razmišljala; tu su bili i njezini sinovi, Ivan i Jakov, koji su zajedno s njom pred Isusa tom zgodom kleknuli. Tu je i ostalih deset apostola. Ta desetorica bili su ogorčeni na ovu dvojicu braće, zato jer su se gurali ispred njih kako bi dobili bolja mjesta. Može nam se činiti malo čudnim da je, između svih, baš ovaj odlomak odabran za blagdan svetoga Jakova, u kojemu se taj veliki apostol prikazuje u ne baš najboljem izdanju“.

„I zato je, izgleda, Isusu u tom trenutku sigurno malo prekipjelo, kada je vidio kako njegovi učenici izgleda nisu, ništa niti čuli niti razumjeli, od svega onoga što im je on bio govorio kroz tri godine. A što im je to govorio? Najavio je što će mu se dogoditi kada stignu u Jeruzalem kojemu su se približili. Njihov put će završiti tako da će njega osuditi na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu. Završit će na križu s podrugljivim natpisom iznad glave: kralj židovski. Nije to baš kralj kojemu bi svatko želio biti s desna ili s lijeva. No, bilo je to prijestolje kralja koji je na njemu završio zbog djela ljubavi prema svakome čovjeku: bio taj čovjek Židov, Samaritanac, poganin; bio religiozan ili grešnik“, kazao je propovjednik.

U nastavku je upitao: „Gdje je onda to Isusovo kraljevstvo, Kraljevstvo Božje, o kojem je svojim učenicima govorio? Ono je bilo prisutno među njima svaki puta kad je Isus liječio bolesne, dodirivao gubavce, bio za stolom s grešnicima; kada je dopuštao ženama da mu operu noge, kada je hranio gladne u pustinji, oslobađao opsjednute od zloduha, čak i subotom. Isus je na kraju današnjeg odlomka rekao da nije došao među nas da bude služen, kao što su služeni kraljevi i vladari ovoga svijeta, nego da on služi. Evo, da bi se pripadalo Božjem kraljevstvu, svaki Isusov učenik, a to smo svi mi, mora usvojiti za svoj život ovaj evanđeoski način razmišljanja i ponašanja. Tko hoće biti prvi, mora postati drugima sluga i takav mora zaboraviti sve časti i privilegije ovoga svijeta koje sa sobom donese prva mjesta u zemaljskih vladama i kraljevstvima. Dakle, kad god netko od nas služi drugima i bližnjima ne tražeći ništa zauzvrat, sjedi Isusu s desne; čini prisutnim Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji i približava nebo svim ljudima“.

„Vratimo se još malo današnjem svečanu, svetom Jakovu. Ovo su još bili trenuci u kojima Isus priprema dvanestoricu za poslanje koje ih čeka, a među njima je i Jakov. Pita ih: Možete li čiti čašu koju ću ja piti? Spremno su odgovorili: Možemo! Izgleda da se upravo u tome krije razlog zašto je za današnji blagdan odabran baš ovaj evanđeoski odlomak. Zato što je Jakov ispio tu čašu služeći Bogu i bližnjima sve to mučeništva. Naime, iz Djela apostolskih doznajemo da je kralj Herod digao svoje nasilne ruke na neke koji su pripadali Crkvi. I piše: Jakova, brata Ivanova, dao je ubiti mačem (Dj 12, 1-2). Želja majke sinova Zebedejevih govori nam, nažalost, da je borba za vlast sve prisutna kako u Crkvi tako u i obitelji, školi, državi. Ambicije bi donekle bile u redu kada bi vodile služenju bližnjima i narodu ali tome često nije tako nego je posrijedi moć i ugled protiv čega danas osobito u crkvi progovara papa Franjo. Ako nešto činim ili želim samo za sebe, za svoj ugled i prestiž, tada trebam biti svjestan da je to protiv evanđeoskog nauka. Zato je važno da se svako od nas večeras zapita: koja je nakana mojih ambicija?“, upitao je vlč. Sajko.

Samoj proslavi naslovnika crkve po prvi put je prethodila trodnevna duhovna priprava od 22. do 24. srpnja. Svakodnevna priprema počinjala je molitvom Gospine krunice, nastavljala se euharistijskim slavljem te završavala euharistijskim klanjanjem. Prve večeri, 22. srpnja, euharistijsko slavlje predvodio je osječki konkatedralni župni vikar vlč. Marko Obradović koji je vjernicima približio lik svete Marije Magdalene i njezinu odluku da nasljeduje Gospodina, na što su svi vjernici pozvani. Druge večeri, 23. srpnja, euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Krunoslav Sajko. U svojoj homiliji je istaknuo lik sv. Brigite Švedske, suzaštitnice Europe i njezin pomalo neobični put svetosti te utjecaj na tadašnju Europu. Potaknuo je vjernike da joj se i danas utječu ne samo svojom molitvom, nego neka mole i za sve ljude i kršćane u Europi. Uočnicu svetkovine također je predvodio vlč. Sajko koji je tumačio evanđeoski odlomak iz Markova evanđelja (Mt 13, 1 – 9) stavljajući naglasak na dušu čovjeka na koje pada sjeme. Sjeme poziva na promjene i konkretne plodove, a na svakome je da pokuša djelovati u raspoloživosti svoga srca i života.

Na kraju mise, gvardijan fra Juro zahvalio je vlč. Sajku na dolasku te svima koji su sudjelovali kako u trodnevnoj pripravi, tako i u glavnom misnom slavlju te je izrazio nadu da će obilježavanje blagdana svetog Jakova postati tradicija kao što to obilježavaju i župne zajednice.