Uz blagoslov svijeća večernju je misu predvodio i propovijedao župnik Ivica Martić, a jutarnju Filip Sertić, nadbiskupijski povjerenik za pastoral duhovnih zvanja te župni vikar u dvjema vinkovačkim župama.

Zbog epidemioloških mjera i pandemijskih okolnosti izostalo je brojnije slavljeničko druženje članstva,  gostiju, volontera i prijatelja u župnoj dvorani. Iz istih razloga izostaje i vidljivi angažman „zajedničara“ Vjere i Svjetla u misnim slavljima te mjesečna druženja uživo, ali ViS Plamen ljubavi povezan je molitveno uzajamno kao i sa zajednicama u Osijeku ViS Radost i ViS Zrno gorušice čiji su članovi u svojim župama misom slavili svoj dan.

Uvodno je Martić govorio o značenju Isusova svjetla u životu krštenika koji je hram Duha Svetoga, o svjetlu svijeće koje se pali na početku života, rasvjetljava životne putove i naposljetku svjetlu kada svijet napuštamo s vjerom u život vječni. Osvrćući se na evanđeoski ulomak (Lk 2, 22-40), Martić je vjernike potaknuo na promišljanje o tome što mi možemo prinijeti i darovati Bogu od kojega nam je sve darovano?

Približujući primjere susreta starca Šimuna i proročice Ane malenim Isusom u naručju roditelja, propovjednik je rekao: „Starac na zalasku svoga života govori o izlasku sunca na svijetu; u večer svojega života govori o obećanju novoga dana. Čitav život je iščekivao ovaj dan. I kao što neki djedovi i bake kažu: ‘Da mi je dočekati još samo krštenje unuka’, tako i starac Šimun sada može zaklopiti oči jer više nema ništa ljepšeg što bi mogao vidjeti. Njegov život je sada potpun i cjelovit. U siromašnom djetetu kojega su siromašni roditelji donijeli i koji su prinijeli siromašnu žrtvu, Šimun je otkrio bogatstvo svijeta… Marija i Josip su bili siromašni. Majka koja je rodila Janje Božje, nije imala janje da ga prinese, ali je ipak prinijela janje i to pravo Janje Božje, samog Isusa. Tu je primjer kako Bog u ljudskom obliku sudjeluje u siromaštvu nas ljudi… Bog nas danas uči da Marija i Josip nisu prinijeli bogati dar već siromašni, a opet u tom siromašnom predanju sadržano je najveće bogatstvo. Starac Šimun je živio samo zato da bi vidio Isusa, nakon toga bio je spreman umrijeti. A za što mi živimo? Bogu ne možemo prikazati svoje bogatstvo, svoje talente, sposobnosti, svoja dobra djela, kreposti ili uspješnosti, manje-više sve to nam je on dao. Ali, ako Bogu budemo prinosili i predavali svoju nemoć, nemoć da promijenimo sebe, svoju slabost, svoju ovisnost o njemu postat ćemo ponizni i sposobni za njegovu ljubav, a to je najveći i najbolji dar koji nam može dati. Blago siromasima duhom! Ako je naše blago u Bogu ništa nam ga neće moći oduzeti. U svojemu siromaštvu i nemoći susrest ćemo Boga, a kada njega susretnemo, siguran sam da nešto veće od toga nećemo si moći poželjeti, vidjeti i doživjeti.“ Naposljetku misnoga slavlja Martić je vjernike pozvao neka upale blagoslovljenu svijeću i uz Isusovo svjetlo češće razmatraju i mole.

„Uoči Svijećnice prisjetili smo se (virtualno) prijašnjih godina, davnih godina kada smo se okupljali, bili bezbrižni i veselili se susretima. Veselimo se i sada, no pomalo tužni pa i nestrpljivi, ali ipak predani Bogu čekamo dan za naše ponovne zajedničke susrete kada ćemo dijeliti radost, sreću, ljubav, zajedništvo. Danas je Svijećnica, Prikazanje Gospodinovo u Hramu. Uđimo u evanđelje, pročitajmo, razmislimo gdje sebe vidimo u pročitanomu? U Gospodinu, Mariji, Josipu, proročici Ani ili u Šimunu? Tko smo mi? Simbolika svijeće je simbol Isusa Krista. On je svjetlo svijeta! Pozvani smo svi osvijetliti tamu ovoga svijeta i biti svjetlo jedni drugima. Budimo svjetlost svijeta“ A naša Zajednica ViS Plamen ljubavi već svojim imenom nas  poziva nas da svijetlimo ljubavlju. Zato upalimo svijeću u svome domu, a tko može pozvan je doći na misu. Iako se ne možemo okupljati i održati susret, naš dan obilježavamo zajedno misnim slavljem uz Božju riječ, naše Svjetlo“, pojasnila je Kristina Reba, voditeljica Zajednice ViS Plamen ljubavi koja djeluje od 2004. godine u retfalačkoj župi u Osijeku. Inače, Zajednica Vjera i Svjetlo u Osijeku postoji dvadeset i drugu godinu.