Proslava Trojstva u Isusovu krštenju

Uvodno biblijsko čitanje: “Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Ivanu da ga on krsti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: #!Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!#!” (Mt 3,13.16-17).

1. Čitanje upravo naviješteno vodi nas na obale Jordana. Danas se zaustavimo duhom na obalama rijeke koja protječe kroz dva biblijska Zavjeta da bismo promatrali veliku objavu Trojstva onoga dana kada se Isus, upravo u tim vodama, pojavljuje na povijesnoj pozornici da bi započeo svoje javno služenje. Kršćanska umjetnost uosobit će tu rijeku u liku starca koji zadivljen u viđenju prati što se zbiva u njegovu vodenom krilu. U njemu se, doista, kako potvrđuje bizantinska liturgija, “krsti Sunce Krist”. Ta ista liturgija u Jutarnjoj na dan Teofanije ili Kristova bogojavljenja zamišlja dijalog s rijekom: “Jordane, rijeko, zašto si se zagledala vidjevši nevidljivoga bez odijela? #!Vidjeh#!, reče, #!i ustreptah#!. Kako ga se ne bih prepala i uzmakla? Anđeli se boje u njega gledati. Zaprepastilo se nebo i zemlja se uzdrmala. Smete se more i sve vidljivo i nevidljivo, jer se Krist objavio na Jordanu posvećujući vode.”
2. Prisutnost Trojstva u tom događaju jasno je potvrđena u svim evanđeoskim prikazima. Upravo smo čuli onaj dulji Matejev koji također navodi razgovor između Isusa i Krstitelja. U središtu prizora izranja lik Krista, Mesije koji ispunja svu pravednost (usp. Mt 3,15). On je onaj koji dovršava božanski naum spasenja, postavši ponizno solidaran s grešnicima.
Njegovo mu dragovoljno poniženje omogućava čudesno uzdizanje: nad njim odzvanja Očev glas koji proglašava: “Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (ondje, 17). To je izričaj koji u sebi združuje dva pogleda na Isusovo mesijanstvo: onaj davidovski, po dozivanju u pamet kraljevskoga spjeva (usp. Ps 2,7) i onoga proročkog, navođenjem prvog spjeva o Sluzi Gospodnjemu (usp. Iz 42,1). Otkriva se, dakle, tijesna veza Isusove ljubavi s Ocem nebeskim zajedno s njegovim mesijanskim predstavljanjem cijelome čovječanstvu.
3. U prizoru se pojavljuje također Duh Sveti u liku “goluba” koji “silazi i spušta se” na Krista. Da se ta slika pojasni može se pribjeći različitim biblijskim izvješćima: golubu koji pokazuje kraj potopa i početak novoga doba (usp. Post 8,8-12; 1 Pt 3,20-21), golubu iz Pjesme nad pjesmama, slici ljubljene žene (usp. Pj 2,14; 5,2; 6,9), zatim golubu koji je u nekim starozavjetnim odlomcima gotovo oznaka za Izraela (usp. Hoš 7,11; Ps 68,14).
Značajno je drevno židovsko objašnjenje odlomka iz Knjige Postanka (usp. 1,2) koje opisuje lebdenje s majčinskom nježnošću Duha nad iskonskim vodama: “Duh Božji lebdio je nad vodenim površinama kao što golub lebdi nad svojim mladima ne dotičući ih” (Talmud, Hagigah 15a). Pozivajući se upravo na Isusovo krštenje, Katekizam Katoličke Crkve uči: “I Duh, kojeg Isus posjeduje u punini već od začeća, dolazi i ostaje na njemu. Isus će mu biti izvor za cijelo čovječanstvo” (br. 536).
4. Na Jordanu je, dakle, prisutno cijelo Trojstvo da otkrije svoje otajstvo, da potvrdi i podupre Kristovo poslanje i da pokaže da s njim spasenjska povijest ulazi u središnje i završno doba. Ono uključuje vrijeme i prostor, ljudski događaj i kozmički red, ali u prvom redu tri božanske osobe. Otac povjerava Sinu poslanje da u Duhu dovede do ispunjenja “pravednost”, to jest božansko spasenje.
Kromacije, biskup u Akvileji u 4. st., u jednoj svojoj homiliji o krštenju i o Duhu Svetome tvrdi: “Kao što naše prvo stvaranje bijaše djelo Trojstva, tako je naše drugo stvaranje djelo Trojstva. Otac ne čini ništa bez Sina i bez Duha Svetoga, jer je Očevo djelo također Sinovljevo, a Sinovljevo djelo je također djelo Duha Svetoga. Samo je jedna ista milost Trojstva. Zato smo, dakle, spašeni po Trojstvu jer smo u početku stvoreni samo od Trojstva” (Sermone 18A).
5. Nakon Kristova krštenja Jordan je postao također rijeka kršćanskoga krštenja: voda krsnog izvora je, prema tradiciji dragoj istočnim Crkvama, kao mali Jordan. To dokazuje ova liturgijska molitva: “Molimo te dakle, Gospodine, da očišćujuće djelovanje Trojstva siđe na krsne vode da steknu milost otkupljenja i blagoslov Jordana snagom, djelovanjem i prisutnošću Duha Svetoga” (Velika večernja na Bogojavljenje, blagoslov vode).
Sličnom se mišlju nadahnjivao sv. Paulin Nolanski u stihovima za krstionicu: “Ovaj izvor što rađa duše potrebne spasenja, oslobađa živu rijeku božanskoga svjetla. Duh Sveti silazi s neba u ovu rijeku i njezine svete vode sjedinjuje s izvorom nebeskim; val postaje Bogom bremenit i iz vječnog sjemena svojim plodnim vodama rađa sveto potomstvo” (Pismo 32,5). Izlazeći iz preporoditeljske vode krsnoga izvora, kršćanin započinje svoj put života i svjedočenja.
1