Krk, (IKA) – Sudjelujući u prebogatoj liturgiji Vazmenog trodnevlja koja uprisutnjuje događaje od ustanove Euharistije na Večeri Gospodnjoj, preko muke i smrti Gospodinove do njegovog slavnog Uskrsnuća, vjernici svjedoče i snaže svoju opredijeljenost hoda za živim Isusom ali i Isusom nepravedno osuđenim i raspetim, vođeni nadom u Uskrsnuće i novi život u Bogu koji nam je po Kristu darovan. U tom hodu za Isusom, nije dovoljno samo naše krštenje, već je prevažno naše zajedništvo koje se u Euharistiji ostvaruje oko Riječi preko koje upoznajemo Boga i kruha preko kojeg Boga primamo. Objašnjavajući tako važnost sakramenta krštenja i Euharistije, krčki biskup Ivica Petanjak obratio se na slavlju u krčkoj katedrali ponajprije katekumenima koji su u Vazmenoj noći, nakon višemjesečne priprave, primili sakramente kršćanske inicijacije, ali i svim vjernicima koji su se u svetoj noći okupili na Vazmenom bdjenju.
Mnoštvo vjernika okupilo se i na svečanoj koncelebriranoj misi koja je slavljena u katedrali na Vazmeno jutro. Isusovo uskrsnuće, rekao je mons. Petanjak u homiliji, događaj je koji je promijenio povijest svijeta. I premda se u evanđeljima spominju svjedoci praznog groba i susret Uskrsloga s učenicima, sam prikaz Isusova uskrsnuća izostaje. Događaj je to koji je povijestan ali, još više, nadpovijestan – on nadilazi vrijeme i mjesto i u potpunosti mijenja gledište na ljudski život. Navodeći riječi koje je sv. Pavao uputio Kološanima: “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi”, ističe biskup Petanjak, ukazuju na to da mi već sada živimo u stanju uskrslosti. Kršćanin ne gleda na stvarnost iz perspektive zemlje, već sve mjeri Božjim očima i nastoji da vrijednosti neba uprisutni na zemlji. Uskrsnuće se tako događa svakodnevno, u svakom našem dijelu ljubavi, milosrđa, praštanja, buđenja nade…. Uskrsnuće je proces trajno prisutan u nama i među nama, ali samo onda kada živimo kao suuskrsli s Kristom, “težeći za onime što je gore” i hodeći prema punini ukrsnuća koje se tek ima dogoditi. Jer, objašnjava biskup, Krist je kao Glava uskrsnuo, ali je Crkva – njegovo otajstveno tijelo – još na putu rasta, čišćenja, obraćenja.