Sinj, (IKA) – Središnju proslavu svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza u Sinju, na Dan grada, predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uz koncelebraciju desetak svećenika, među njima i provincijalom splitske Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Željkom Tolićem i fra Mijom Džolanom, provincijalom Franjevačke provincije Bosne Srebrene, gvardijanom samostana Gospe Sinjske fra Božom Vuletom i župnikom fra Nikicom Ajdučićem. Slavlje je započelo procesijom s Gospinom slikom, koja je od Trga kralja Tomislava kroz grad do Trga dr. Franje Tuđmana, praćena laticama cvijeća.
Uputivši pozdrav svima okupljenima u svetištu Gospe Sinjske, njih oko stotinu tisuća, provincijalima, franjevcima čuvarima svetišta, svećenicima, redovnicama, predstavnicima gradskih vlasti i službi, gradonačelnicima i načelnicima, predstavnicima drugih županijskih i državnih vlasti i političkih ustanova kako u Hrvatskoj tako i u BiH, predstavnicima svih udruga proizišlih iz Domovinskog rata i svih drugih humanitarnih udruga, molitvenih zajednica, obrazovnih, kulturnih i humanitarnih ustanova i udruga, alkarima i upravi Viteškoga alkarskog društva te osobito svima onima koji su vezani uz bolesničke krevete, onima u staračkim domovima i u zatvorima te onima koji su danas na radnim mjestima, a slavlje prate putem televizije i radija, nadbiskup Barišić je kazao: “U radosti našega zajedništva u svojim zahvalama i molitvama, u svojoj vjeri i nadi, u svojoj patnji i ljubavi, u križu svome, drugih i za druge, mi duhovna djeca, pozdravljamo i kličemo Mariji poput Elizabete: Ta otkuda nama da majka Gospodina našega i majka naša dolazi k nama? Majka nas pohađa u našem vremenu koje neki poslije toliko –izama, i lažnih obećanja, lijevih i desnih, nazivaju post-humano vrijeme. Da, vrijeme velike tehnike i moćnih sredstava, a neodređena cilja i nejasna smisla; vrijeme poremećenih kriterija dobra i zla, istine i laži; vrijeme zaborava duhovnih i moralnih vrednota; vrijeme relativiziranja ljudskog života u kome čovjek postaje broj i postotak; vrijeme ugroženog dostojanstva gdje osoba postaje glasač, navijač, potrošač i kupac; vrijeme u kojem opće dobro nestaje pred privatnim interesima. Doista, ako kapital potisne moral, profit duhovne vrednote, snalaženje pravdu, bogaćenje poštenje; ako jaz između bogatih i siromašnih postaje sve dublji i sve širi, ima dovoljno naznaka da neki naše vrijeme i društvo nazovu post-humanim.” U tom je smislu mons. Barišić istaknuo da je danas još veća potreba da se humanost, koje ima i više nego se misli, osobno svjedoči i društveno promovira posvuda, a osobito u njezinim prirodnim izvorima: braku, obitelji, Crkvi, humanim i socijalnim ustanovama.
Upozorivši na nehumane pojave plavih koverti, veza, mita, korupcije, kamatarenja i sve prisutnijeg lihvarenja pa sve do žalosne pojave organiziranog kriminala kazao je da su one posljedica zaborava Boga, dodavši: “Plave koverte mogle bi čak i ostati samo bi ih trebalo nositi na prave adrese: na socijalno ugrožene, siromašne i na obitelji s brojnom djecom. Sve takve posljedice nije moguće opravdati s deset zapovijedi, a još manje s dvije zapovijedi ljubavi. Zar je moguće da ovo naše vrijeme i društvo bude više određeno darvinizmom, zakonom borbe za opstanak gdje jači pobjeđuje slabijega, a ne novošću Kristova zakona ljubavi: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, pa čak i više od toga: Ljubi neprijatelja svoga!”

U svjetlu Marijina pohoda Elizabeti, kojim ona sebe stavlja u službu drugoga, nadbiskup je upitao: “Kakvi su danas naši pohodi?” te odgovorio: “Čini se da su sve rjeđi oni ljudski pohodi rodbini, prijateljima i bližnjima, a sve više interesni i usmjereni onima na položajima. I u obitelji je sve manje pohoda, susreta, razgovora, pohoda među generacijama tako da i roditelji imaju sve manje vremena za svoju djecu. Ali je navala i umreženost drugih pohoda. Posjećuju nas trgovački lanci. Čak se bore tko će brže i bliže nama doći. Različiti mediji, tiskovni, TV, radio i Internet natječu se tko će nas prije i više posjetiti u našem domu; dolaze nam u pohode svakodnevno i riječju i slikom. Toliki mladi idu u noćne pohode gdje im se nudi prividni život i sreća, klicanje i radost, a nažalost nisu rijetki slučajevi da se na putu povratka pred zoru tragično zaustave, a ostave jecanje i tugu svojih najmilijih i svoje sredine. Sve više i više putovi naših pohoda, zbog brzine, alkohola, droge, ne vode u život, već odvode u smrt.” Nadbiskup se kritički osvrnuo na nezaštićenost majčinstva i rad nedjeljom te nasilje, oružje, krv, ubijanje, prevare, pljačke, preljube, propale brakove i prazne obitelji kojima nas pojedini mediji zapljuskuju i pohode. Gledajući i na pohode brojnih požara ove godine kazao je: “Je li uzrok naših požara prirodna nepogoda, neodgovornost, bolest ili što bi bilo najgore namjerna i svjesna zloća – kriminal koji pali zbog privatnog interesa pa i pod cijenu života i imovine drugih. Grijeh je svjesno podmetnuti požar i to teški grijeh. Dok čestitamo i zahvaljujemo našim hrabrim vatrogascima i svima koji su se njima solidarno pridružili u obrani života, domova i prirode uspješno gaseći požare, vrijeme je da već jednom u našem društvu ugasimo i same uzroke tih požara.” U tom je surječju metropolit Barišić izrazio nadu da će predizborna utrka kao i sami izbori pokazati poštuju li naši zakoni, koje imamo i koji će nam doći, “naš kulturni identitet, naše duhovne i moralne vrednote, štoviše poštuju li samu prirodu i logiku zdravog razuma ili zdravi razum ne igra ulogu, već samo zbroj dignutih ruku”. Hrvatsku svake godine pohađa za desetak tisuća više smrt nego život. Stoga, istaknuo je, “htjeli bismo se nadati da će ponuđeni programi biti opredijeljenost za život i čovjeka, obitelj i opće dobro, poštenje i socijalnu pravdu, znanje i razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i humanije odnose u društvu. Vjerujemo da će sve to biti u službi čovjeka i da se neće poslužiti čovjekom za vlast, bogatstvo, karijeru i profit. Vlast, bogatstvo, karijera i profit nemaju budućnosti jer: …rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne – to nam svjedoči Majka Marija. Na sreću nije budućnost na strani oholica, silnika i sumnjivih profitera. Ne samo da su prolazni, slabi i nemoćni, nego degradiraju čovjeka i ugrožavaju društvo”.

Nadbiskup je nadalje istaknuo da se danas mnogi s pravom zabrinuto pitaju može li nas išta poslije lažnih obećanja -izama i pada velikih ideologija osloboditi i izvući iz nehumane zarobljenosti, egoizma, posjedovanja, vlasti, profita, beznadnog relativizma te dati nam nadu života i smisao povijesti? Je li moguć post-humani novi humanizam? Protumačivši mogućnost novoga humanizma utemeljena na Bogočovjeku Isusu Kristu nadbiskup je istaknuo ulogu kršćana u društvu kazavši da nas Krist poziva i šalje da budemo svjedoci njegove istine i ljubavi, ljubavi koja nije došla da bude služena, već da služi i život svoj dade za čovjeka. „Kristova Crkva ne teži za vlašću niti za nekim svojim interesima u društvu; njezina vlast jest služenje u ljubavi, a interesi obrana života, zaštita dostojanstva osobe, socijalno zdravo i pomireno društvo. Doista, Crkva Kristova ima najduže i najbogatije iskustvo humanosti. Zato humanizam, nadahnut Kristovim duhom, ne ograničava se samo na pravednost – poštivanje zakona niti na solidarnost – uvažavanje osoba, već prerasta u ljubav prema svim ljudima kao braći i sestrama. Punina same pravednosti i solidarnosti jest ljubav”.

Na kraju propovijedi nadbiskup je pozornost usmjerio na one koji su odsutni s natjecateljskih terena međuljudskih odnosa i svjetovnim očima gledano pobjedničkih postolja života: na osobe s invaliditetom, osobe s posebnim potrebama i bolesne, koji su ne samo u društvu, nego i u vlastitoj obitelji ponekad zapostavljeni i zaboravljeni. “Ovdje bismo se mogli zapitati: kako se odnosimo prema osobama s invaliditetom i braniteljima iz domovinskog rata? Kako to da su se toliki osjetili poraženima i suvišnima među nama? Ali upravo su oni najbolje mjerilo naše humanosti, sada zemaljske, a s njome i one nebeske: …jer što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. Ne samo mjera, već i korektor. Sam pohod i susret s njima djeluju terapeutski, ozdravljaju nas, ljude natjecateljskog i pobjedničkog mentaliteta, od raznih oboljenja”, istaknuo je mons. Barišić dodavši: “Jedno je sigurno: sadašnjost i budućnost identiteta našega naroda i hrvatskog društva mogu se braniti i graditi uspješno onim temeljnim identitetom, a to je ljudskost prožeta evanđeoskim vrednotama. Novi humanizam tzv. post-humanog vremena i društva pozvani smo graditi na svim razinama kroz sve složenije obiteljske i društvene odnose od najranije dobi, dječjih vrtića do vjeronaučnih dvorana, od školskih do saborskih klupa. Jer, mi smo važniji od stvari, a ljudskost i poštenje vrjedniji su od ulaganja i kapitala”.
U prinosu darova sudjelovali su vjernici iz Vrlike, Rame, Međugorja, Brela, Kaštel Staroga, Hrvati iz Subotice te gospodin Petar Perić iz Chichaga u Americi, rodom iz Turjaka, koji je prinio sliku prošlogodišnje proslave 100. obljetnice Društva Čudotvorne Gospe Sinjske u Chicagu i ček s prilogom hrvatske katoličke župe u Chicagu za Fond Gospe Sinjske. Gospođa Anja Pavela iz Kanade, rodom iz Glavica, prinijela je globus kao simbol povezanosti s hrvatskim vjernicima u cijelome svijetu.

Na kraju misnoga slavlja gvardijan Vuleta čestitao je Sinjanima Dan grada te uputio riječ zahvale predvoditelju slavlja metropolitu Marinu Barišiću, provincijalima, svećenicima, redovnicama, predstavnicima gradskih vlasti i službi na čelu s gradonačelnikom, gradonačelnicima i načelnicima, predstavnicima drugih županijskih i državnih vlasti i političkih ustanova kako u Hrvatskoj tako i u BiH, zastupnicima u Hrvatskom saboru s područja Cetinske krajine, predstavnicima Splitsko-dalmatinke županije, predstavnicima svih udruga proizišlih iz Domovinskog rata i svih drugih humanitarnih udruga, molitvenih zajednica, obrazovnih, kulturnih i humanitarnih ustanova i udruga te alkarima, alkarskim momcima i upravi Viteškoga alkarskog društva na čelu s predsjednikom i ovogodišnjega slavodobitnika Alke te svima koji su na bilo koji način pridonijeli ljepoti slavlja. A potom su fanfare najavile blagoslov s Gospinom slikom.
Molitvu krunice za vrijeme procesije, u kojoj je sudjelovao cijeli Sinj, Cetinska krajina i šira okolica – puk, svećenici, alkarski momci, bratovštine, predstavnici gradskih i županijskih vlasti, vojske, policije, braniteljskih udruga, mladi u narodnim nošnjama…, prigodnim je riječima animirao fra Ante Vučković, a pjevanje je animirao mješoviti zbor Čudotvorne Gospe Sinjske na čelu sa s. Jelenom Mijić i maestrom fra Jurom Župićem. Slavlje je izravno prenosio HTV i sinjski Hit-radio. Kroz devetnicu Velike Gospe u tijeku misa u sinjskom svetištu podijeljeno je oko 170.000 tisuća pričesti. Pobožnosti na čast Gospi te pjevanu misu s propovijedi na marijanske teme tijekom devetnice u Gospinu svetištu predvodili su profesori na KBF-u u Splitu: fra Špiro Marasović i fra Ante Čovo, te hercegovački franjevac fra Svetozar Kraljević. Završnicu devetnice s pjevanjem starih Lauda – Pohvala Blažene Djevice Marije i svečanu liturgiju u suslavlju s franjevcima iz sinjskoga samostana i uvijek brojnim cetinskim svećenicima, predvodio je provincijal franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Mijo Džolan, koji je tom prigodom blagoslovio brončani reljef Gospe Sinjske urešen zvijezdama od zavjetnih darova vjernika. “Užežin” Velike Gospe u crkvici Sv. Frane na brdu Grad, priređeno je cjelodnevno klanjanje pred Presvetim te noćno molitveno bdjenje sa službom svjetla koje je predvodio fra Ante Čovo.
Sinjski franjevci otvorili su humanitarni Fond Gospe Sinjske iz kojega će se ponajprije nastojati pomoći školovanju onih učenika i studenata koji na drugi način ne mogu osigurati novčana sredstva za svoje školovanje. Ovisno o mogućnostima, kane na taj način pomagati i materijalno siromašnim obiteljima s većim brojem djece. Svi vjernici na različite načine mogu poduprijeti taj humanitarni fond. Jedan od načina jest i kupnja godišnjaka svetišta Gospa Sinjska.
Imajući u vidu skoru 300. obljetnicu slavne pobjede pod Sinjem, 1715. – 2015., žele postaviti postaje križnog puta na Tvrđavi. Nedavno su postavili pet postaja a preostale se nadaju dovršiti do 2015. Obavljanjem pobožnosti križnog puta na tom mjestu gdje su naši pradjedovi 1715. godine Gospinom pomoću obranili slobodu iskazuju zahvalnost Bogu za sve njih, za sve one koji su živote dali i one koji su se žrtvovali za slobodu hrvatskoga naroda sve do naših dana a osobito u tijeku Domovinskog rata i poraću.