Sinj, (IKA) – “Rijeke” hodočasnika i ove su se godine na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, slile u Sinj, koji ujedno toga dana slavi i Dan grada, na središnju proslavu koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić uz koncelebraciju petnaestak svećenika na čelu s gvardijanom samostana Gospe Sinjske fra Božom Vuletom i župnikom fra Nikicom Ajdučićem. Slavlje je započelo obišašćem s Gospinom slikom, koja je od Trga kralja Tomislava, po gradu, do Trga dr. Franje Tuđmana, praćena laticama cvijeća. Dostojanstveno obišašće glazbenici su uzveličali fanfarama, kojima su označavali svečane trenutke hoda i blagoslova Gospinom slikom.

Uputivši pozdrav svim hodočasnicima i okupljenima u svetištu Gospe Sinjske, njih oko stotinu tisuća koji su toga dana pohodili Gospu u Sinj, svima umornima od hodočašćenja i umornima na svojim životnim križnim putovima, franjevcima, čuvarima svetišta, svećenicima, redovnicama, gradonačelniku i alkarima, svim predstavnicima državnih vlasti a osobito hrvatskim braniteljima i njihovim obiteljima, nadbiskup Barišić je kazao: “Danas se naši putovi slijevaju u Marijina svetišta – duhovne oaze života, putovi bliži i daljnji, oni unutar granica i prijeko njih. I svi naraštaji, djeca i mladi, očevi i majke, djedovi i bake tu postaju jedna obitelj”. U duhu sklapanja saveza na Sinaju nadbiskup je istaknuo da smo i mi “narod izlaska, mi takozvana tranzicijska zemlja”. “I mi tražimo izlaz iz svoje zarobljenosti, gospodarske krize i inih drugih kriza. I mi na našim putovima i prostorima želimo danas ispovjediti svoju vjeru i povezati se istim putem i ciljem, putem zajednice koja pod Sinajem sklapa savez vjernosti i ljubavi s Gospodinom. Zato se svi naši hodočasnički putovi danas slijevaju u svetište Majke Božje – Gospe Sinjske”, ustvrdio je nadbiskup.
Osvrćući se na neke negativne pojave u našem društvu koje nas zaprepašćuju kao što su: nepravda, snalaženja, veze, nepoštivanje propisa, izigravanje zakona, gramzljivost, pa čak pljačke i razbojstva, nadbiskup se upitao: kakvo to društvo gradimo? Je li moguće da gradimo društvo bez identiteta i zajedništva, bez etičkih i moralnih vrednota, bez svijesti pripadnosti i osjećaja za opće dobro? “Moguće je gaziti istinsku slobodu, ako ignoriramo i zaboravljamo braniteljske žrtve naše slobode; moguće je krasti i ubijati, ako prihvaćamo neke financijske i ideološke diktate u kojima se ne prepoznaje opće dobro i ljubav prema domovini; moguće je dovesti se u gospodarsku i financijsku krizu, ako slijedimo ‘diktaturu ovostranosti’, ako zaboravimo Boga i bližnjega svoga. Doista, na čemu mi to gradimo? Na pijesku društva mase i zbroja? Zar nije bolje graditi na stijeni, društvo osobe i zajedništva? Ako volimo svoju zemlju i ako nam je stalo do osobe, obitelji, hrvatskog naroda i društva, ako nam je stalo do čovještva, ovo pitanje traži našu opredijeljenost za duhovne i moralne vrjednote, traži naše osvjedočenje i svjedočenje zajedništva”, upozorio je mons. Barišić.

Govoreći o obitelji, temeljnoj stanici zdravoga društva i abecedi zajedništva, nadbiskup se zapitao glede nekih novih zakona koliko oni doista izrastaju iz našeg duhovnog i kulturnog identiteta; koliko štite i promiču naravni i božanski savez braka i obitelji? Koliko su samo izraz individualističkog i egoističkog mentaliteta koji svoje želje želi pretvarati u svoja prava, bez obzira na etičnost? “Dok se s jedne strane egoistične želje pod svaku cijenu žele pretvoriti u legalizirana prava, s druge strane, začetom ljudskom životu koji već jest pravi ljudski život, uskraćuje se pravo na život. Ima li onda ljudski život uopće svoje pravo na život? Zar sloboda, u smislu samovolje jačega, bez dijaloga s pravima drugih, može biti temelj humanog zakona? Doista, neki zakoni ne samo da pokapaju život, već ozbiljno dovode u pitanje našu logičnost, etičnost i humanost. Kao etično i moralno biće u svim kulturama i civilizacijama, čovjek je uvijek razlikovao između onoga što je moguće i onoga što je dopušteno”, naglasio je. U tom je svjetlu progovorio o natalitetu o kojemu u posljednje vrijeme često slušamo u hrvatskom društvu. Natalitet se ne popravlja kršenjem etičkih normi te se nijekanjem prava začetima on ozbiljno ugrožava, ustvrdio je nadbiskup te nastavio: “Tražimo medicinski potpomognutu oplodnju, a zabranjujemo rođenje ili dopuštamo ubijanje već začetima. Zar tu ima imalo logike i čovječnosti?! Ako je vjerovati statistikama od 1983. do 2007. u Hrvatskoj je ubijeno više od 700.000 djece. Čitav jedan grad Zagreb! Zato se kao vjernici, zajedno s tolikim ljudima dobre volje zabrinuti pitamo: Hrvatsko društvo i narode, Quo vadis? Kamo te neki zakoni odvode? Ne voze li te autocestom, ali u suprotnom smjeru života i budućnosti? Nije li pogubno autocestom voziti u suprotnom smjeru? Svi se čudimo kad se to nekome dogodi, a pred zakonskim suprotnostima? Tu kao da nema mjesta za čuđenje, pa čak i osudu”, zaključio je nadbiskup Barišić, pozvavši sve stanovnike Lijepe naše daju svoj doprinos i da se uz glas Crkve čuje i njihov glas za bolju nam zajedničku budućnost.

Na kraju je metropolit Barišić progovorio o nedjelji – Danu Gospodnjem, blagdanu zajedništva, vremenu posvećenom Bogu i čovjeku, vremenu u kojemu se doživljava blagoslov i otkriva smisao odmora, rada i života. “Vjerujem da će doći vrijeme kad će se u hrvatskom narodu i društvu slaviti još jedan dan: blagdan sjećanja na uspostavu neradne i slavljeničke nedjelje! Dan izlaska i oslobođenja od zarobljenosti agresivnog kapitala i nepoštenog profita. Bit će to svima razumljiv i dobrodošao blagdan. Vjerujem da neće izostati ni zastave na našim ulicama i na našim domovima. Do tada nam je svima svjedočiti i vjernički izdržati, ali građanski, jer smo i kao vjernici građani i potrošači, i reagirati: ne kupovati nedjeljom, pa ni preko tjedna, tamo gdje se Bog ne poštuje, a gdje se čovjek svodi na sredstvo zarade. Takav stav bi imao i dao svoju određenu poruku. Ali, prije svega, potrebno je biti nedjeljni kvasac u radnom tjednu: kvasac odgovornosti, poštenja, solidarnosti, zajedništva. Potrebno je djelovati humano i vjernički, nenametljivo i uvjerljivo. Bože sačuvaj da bismo samo jadikovali i proglašavali se nevinom i nemoćnom žrtvom. Potrebna je u našem društvu svjedočka prisutnost i dosljedna glasnost. Nama, često malenima, neznatnima i obeshrabljenima pred izazovima moćnih zmajeva, potrebna je Marijina vjera i nada da je Bog gospodar povijesti. Za takvo ohrabrenje mi vjernici znamo gdje nam je nedjeljom biti: u župnoj zajednici, na euharistijskom slavlju, na slavlju saveza vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima”.

Svoju je propovijed splitsko-makarski nadbiskup završio molitvom Majci Mariji, Gospi Sinjskoj: “Majko Marijo, pomozi nam da svake nedjelje budemo otvoreni Riječi Božjoj i riječi tvoga Sina! Daj da radosno slavimo nedjeljno euharistijsko slavlje. Potakni, Majko, sve katoličke obitelji da dnevno mole i nedjeljom slave svetu misu. Blagoslovi, Majko, svaki brak i sve obitelji da budu vidljivi znak Božjega saveza vjernosti i ljubavi, te otvoreni daru života. Prosvijetli, Gospe, um i srca svih onih koji u Hrvatskom društvu donose zakone. Neka u njima bude prepoznatljiv temeljni zakon Božjega saveza s nama. Blagoslovi, Gospe sinjska, našu Lijepu da Hrvatska ne bude lijepa samo u svojim prirodnim ljepotama, već da bude ugodna za život, na slavu Boga i spasenje ljudskog roda. Majko, na nebo uznesena, usmjeri i prati sve naše putove Tvojoj proslavi, u nadi Krista raspetoga i uskrsloga. Proslavljena Marijo, koja si stajala pod križem svoga razapetoga Sina, oslobodi nas straha od križa u javnim prostorima naše Domovine i društva. Neka nas prihvaćanje i životno svjedočenje križa tvoga Sina, križa ljubavi, praštanja, tolerancije, sve dovede u tvoj zaštitnički i zagovornički, tvoj proslavljeni majčinski zagrljaj.”

Na kraju misnoga slavlja gvardijan Vuleta čestitao je Sinjanima Dan grada te uputio riječ zahvale predvoditelju slavlja metropoliti Barišiću, svećenicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redarima, svom samostanskom pomoćnom osoblju, predstavnicima gradskih vlasti i služba, na čelu s gradonačelnikom dr. Ivicom Glavanom, predstavnicima vojnih i državnih vlasti i udruga kako u Hrvatskoj tako i u BiH, policiji, medicinskom osoblju i vatrogascima, medijskim djelatnicima te alkarskoj povorci i ovogodišnjem slavodobitniku Alke, svima koji podupiru Fond Gospe Sinjske kojim se pomaže siromašnijim studentima te svima koji su na bilo koji način pridonijeli ljepoti slavlja. Sinjski gvardijan u zahvalnom govoru pozvao je vjernike da mole za neprijatelje križa Kristova – one deklarirane i one praktične – jer ne znaju što čine. “Naše opraštanje, blagoslov i molitva za njih Kristova su volja, a ne isključuju naše pravo da tražimo da to i takvo nasilje prestane. Naša je obveza da to tražimo! Tim više se takva vrsta nasilja izgleda ne kani zaustaviti. Ne smijemo više šutjeti. Naš govor je prvenstveno molitva. Molimo (!), bez prestanka molimo i molitva neće ostati bez ploda. I ne bojmo se: trgani su križevi s naših grudi, ali nisu istrgnuti iz naših srca”, zaključio je gvardijan Vuleta. A potom su fanfare najavile blagoslov s Gospinom slikom. Pjevanje je uz pratnju Gradske glazbe predvodio mješoviti zbor Gospe Sinjske, a slavlje je izravno prenosio sinjski Hit-radio.