Sinj, (IKA) – Rijeka hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine i ove se godine na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, slila u Sinj, koji ujedno toga dana slavi i Dan grada, na središnju proslavu koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić uz koncelebraciju brojnih svećenika na čelu s gvardijanom samostana Gospe Sinjske fra Božom Vuletom. Blagdansko slavlje počelo je misom zornicom te tradicionalnom misom na Gradu, mjestu gdje su naši pradjedovi 1715. godine Gospinom pomoću obranili slobodu. Središnje slavlje započelo je ophodom s Gospinom slikom, koja je od Trga kralja Tomislava, po gradu, do Trga dr. Franje Tuđmana, praćena laticama cvijeća. Dostojanstveni ophod glazbenici su uzveličali fanfarama, kojima su označavali svečane trenutke hoda i blagoslova Gospinom slikom, koju su u procesiji nosili franjevački bogoslovi, alkari, alkarski momci, policajci, hrvatska vojska, vatrogasci, sestre franjevke, članovi udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca, članovi udruge veterana i dragovoljaca Domovinskog rata, članovi Udruge obitelji s 4 i više djece, sestre milosrdnice, glazbari, djevojke u narodnim nošnjama (Zbor), članovi folklora iz Graba, bračni drugovi udruge ‘Cjelovit život’, franjevački svjetovni red (FSR), majke, članovi udruge baštine Cetinske krajine, članovi FRAME – Sinj, članovi građanskih udruga, gradonačelnici i načelnici općina i dobročinitelji Svetišta Gospe Sinjske.
U svjetlu Marijina pohoda Elizabeti nadbiskup je u propovijedi govorio o važnosti pohoda i iskrene brige za drugoga u svagdanjem životu. “Iz potpuno ostvarene uskrsne dimenzije njezina života, oslobođene ograničenosti vremena i prostora, majka Marija danas i nama dolazi ususret, pozdravlja i pita sve nas: ‘Kako si?’ Nije to uobičajeno, površno pitanje, već majčinsko, blisko, toplo. Pita okom i srcem, želi vidjeti i čuti glasove radosti i nade, tjeskobe i žalosti svoje djece. Pita nas ona koja nas je pod križem primila i rodila, ona koja sada svoje nebesko majčinstvo još dublje veže uz nas, svoje sinove i kćeri.” Budući da je ljudski život poput putovanja na uzburkanom moru povijesti, gdje nije uvijek lako biti i izdržati nadbiskup je govorio o varkama, zavedenostima i opasnostima zla u našoj stvarnosti: ovisnosti, laži, krađe, kriminal, nasilje, podjele i razvodi, erotizirani mentalitet, pedofilija, egomanija, pobačaj i eutanazija u režiji su Zmaja o kojem na simboličan način progovara Apokalipsa. “Nikakvo čudo da djeca zavedenih roditelja, onih koji su u svoje vrijeme prihvatili abortus, danas uzvraćaju i prihvaćaju eutanaziju. Zmaj i kad priskače tobože u pomoć, nudeći svoj čamac za spašavanje, nije dobronamjeran. Mnoge potapa i davi u čaši, a neke s obećanim krilima prema raju, strmoglavljuje u dubine. Itekako je zainteresiran i za društvene i kulturne institucije, kao i za razum, savjest i srca ljudi. Zbog toga nas Marija pita: Kako si?, Možeš li?, Kako se nosiš?, Uspijevaš li se održati?” Nadbiskup je upozorio da za svoje poteškoće uvijek tražimo krivca u drugome: “Jadikujemo i s istomišljenicima optužujemo one druge, opravdavajući sebe. Uvijek je netko drugi odgovoran za stanje i rješenje. Zar je stoga čudno da pripadamo najbrojnijoj stranci u Hrvatskoj – bezbojnoj stranci ‘jadikovanja i kukanja’?! Riječi majke Marije Kako si?, žele nas podsjetiti na mogućnost da mi budemo svjetlo u tami.”

Na uzburkanom moru naše povijesti, nastavio je mons. Barišić, “blaženu Djevicu Mariju nazivamo Zvijezdom mora. Ona, majka Riječi Božje i naša Majka, prva je od nas uznesena dušom i tijelom u nebo i postala svom putničkom narodu, znak utjehe i sigurnost nade. Njena uskrsna ostvarenost je i naša budućnost.” Otajstvo, snagu i ostvarenost te budućnosti na slikovit je način izrazio ruski pisac i filozof Solovljev slikom dijamanta. Nadbiskup je podsjetio da je po svome kemijskom sastavu, dijamant isti kao ugljen. Međutim, svjetlo je bitno, i propusnost. Dok ugljen samo upija svjetlo, ne propušta ga, gasi ga u sebi, dijamant ga prima i dalje širi. U tom je surječju naglasio da je kršćanima izvor svjetla i nade Mlado Sunce s visine, koje osvjetljava tamu povijesti i samu tamu groba i smrti. Tom su svjetlu otvoreni brojni tihi svjedoci (bračni drugovi, obitelji, mladi i stari, anonimni i nositelji društvenih uloga) koji ga odražavaju i svjedoče u svojoj sredini, osobito otvorenošću životu”. “Egoistično zadržavanje svjetla samo za sebe ne darivajući ga drugima, gasi život i nadu u budućnost. Slika dijamanta izražava ljepotu života, slavu i dostojanstvo čovjeka. Po svojoj naravi, čovjek teži za slavom. Ponekad na pogrješan način, pod svaku cijenu. U broju svojih cipela ne osjeća se dobro, a koračati mu je dalje i više. Međutim, ponižavajuće je kad se predaje duša i prodaje tijelo za kratkotrajnu slavu, vlast i čast”, upozorio je nadbiskup.
U nastavku je svoje propovijedi mons. Barišić govorio o smislu požrtvovnosti i veličini iskrene, odane ljubavi. “‘Bez poniznosti i skromnosti nema uspjeha ni slave’, rekoše neki dan trener i igrači najslavnijega kluba. To mi priznajemo svakodnevno molitvom pozdravljajući Djevicu Mariju, moleći da po muci Kristovoj i križu k slavi uskrsnuća privedeni budemo. Bez žrtve i ljubavi nema pravoga uspjeha na razini osobnog i društvenog života. Osobito ovo vrijedi za bračno i obiteljsko zajedništvo. Nikakvo čudo da brak takozvanih slavnih, često zbog nedostatka žrtve, skromnosti i poniznosti, neslavno završava. Egomanija poništava drugoga pretvarajući ga u sredstvo svoje slave i užitka. ‘Dok meni ide dobro s tobom, i dok se ja osjećam dobro, bit ćemo zajedno, inače mi ne trebaš!’ A gdje je ono ‘obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti, ljubit ću te i poštovati u sve dane života svojega’? Nažalost, to je slučaj svih onih koji u svome egoizmu ostaju na razini sebičnosti ugljena, a ne dijamanta koji i prima i daruje sebe.”

Budući da je živi čovjek slava Božja, što je čovjekovo konačno i najveće dostojanstvo naglasio je da se vremenitost i vječnost, nebo i zemlja, duša i tijelo, život i vjera, ljubav prema Bogu i bližnjemu, “ne mogu rastavljati bez posljedica. Kad god je čovjek iz svoga života pokušao udaljiti Boga, sam čovjek je najgore nastradao. Sjetimo se strahota i tragedija sva tri ne tako davna pokušaja bezboštva, fašizma, nacizma i komunizma. Koje li katastrofe i sramote za ljudski rod! ‘Memento vivere! Spomeni se da ćeš živjeti!’ Čini nas odgovornima i zauzetima ovdje i sada u perspektivi vječnosti; ohrabruje nas u svjetlu vjere i uskrsne nade; oslobađa nas straha smrti, pa i od moderne pojave straha od života. Kristov vjernik nije razočaran i sit ovoga života, već radosno teži za njegovom puninom. Ta punina nam je darovana u Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, božanskom svjetlu koje osvjetljava sve tame i noći ljudskoga srca.” Potom je metropolit Barišić progovorio o granicama ljudskog razuma te o vjeri i ljubavi koje vide dalje kazavši: „Ako nas, ograničene i smrtne ljude, konačna spoznaja i ostvarenje našega života nadilaze, ne nadilaze onoga koji je Stvoritelj i Otkupitelj svijeta i čovjeka. S povjerenjem u njegovu božansku ljubav, mi kršćani vjerujemo u Kristovo uskrsnuće! Vjerujemo u Marijino Uznesenje dušom i tijelom u nebo! U toj istoj nadi vjerujemo u ostvarenje i našega života i cjelokupne povijesti. Naš je Bog, Bog živih! Naša vjera i nada ne govore nam samo o onoj konačnoj budućnosti, već vjera i nada su osobni poziv i ohrabrenje za naše odgovorno življenje u sadašnjosti. Jer samo perspektiva vječne budućnosti otvara i omogućuje perspektivu i naše zemaljske budućnosti.” U tom duhu pozvao je vjernike na ustrajnu molitvu, na sudjelovanje na nedjeljnom euharistijskom slavlju, na pristupanje sakramentu pomirenja i pružanje pomirenja drugima, na otovrenost životu i odgovornost u svojim ulogama te solidarnost s potrebnima.

Na kraju misnoga slavlja gvardijan Vuleta čestitao je Sinjanima Dan grada te uputio riječ zahvale predvoditelju slavlja, svećenicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redarima, svom samostanskom pomoćnom osoblju, predstavnicima gradskih vlasti i službi na čelu s gradonačelnikom dr. Ivicom Glavanom, predstavnicima državnih i vojnih vlasti, saborskim zastupnicima, gradonačelnicima i načelnicima općina u Cetinskoj krajini, predstavnicima udruga kako u Hrvatskoj tako i u BiH, policiji, medicinskom osoblju i vatrogascima, medijskim djelatnicima te alkarskoj povorci i ovogodišnjem slavodobitniku Alke, svima koji podupiru Fond Gospe Sinjske kojim se pomaže siromašnijim studentima te svima koji su na bilo koji način pridonijeli ljepoti slavlja. Sinjski gvardijan je u svom zahvalnom govoru pozvao vjernike da ostanu u međusobnom molitvenom zajedništvu radi dostojne pripreme za 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja, 2015. godine, kojoj je visoki pokrovitelj Hrvatski sabor. Potom su fanfare najavile blagoslov s Gospinom slikom. Pjevanje je uz pratnju Gradske glazbe predvodio mješoviti zbor Gospe Sinjske, a slavlje je izravno prenosio sinjski Hit-radio. Proslava svetkovine Velike Gospe u sinjskomu svetištu završit će svečanom večernjom koncelebriranom misom u 18 sati koju će predvoditi provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja dr. fra Željko Tolić.