U homiliji se nadbiskup Hranić osvrnuo na navještena liturgijska čitanja i pojasnio kako je Blažena Djevica Marija baštinica dvostrukog blaženstva: „…blažena je bila kao Isusova biološka majka, koja ga je nosila u svojoj utrobi, rodila i odgajala i čije je majčinske grudi on sisao – kako to ističe žena iz mnoštva u navještenom evanđeoskom tekstu. Ali je Marija još više blažena – kako je to naglasio Isus u odgovoru ženi iz mnoštva – zbog toga što je ona slušala i čuvala Božju riječ, zbog toga što je bila žena vjere, povjerenja i pouzdanja u Boga te postojanosti i nade u poteškoćama koje su bile posljedica upravo njezine vjere i vjernosti Bogu.“

Istaknuo je da je „zbog tog dvostrukog blaženstva Marija nakon prestanka života na zemlji i dušom i tijelom uznesena na nebo te je već sada dionica onoga što nam je Krist svojom smrću i uskrsnućem pripravio kao baštinicima uskrsne slave u kojoj ćemo Mariji biti pridruženi svi mi čija su imena upisana u knjizi života“.

Nadbiskup je podsjetio da se „već 652 godine vjernici okupljaju na ovom skrovitom mjestu moleći za bolje životne uvjete, zdravlje, obitelj i tjelesne brige“. Zaključio je: „Blaženoj Djevici Mariji Božja riječ je životni orijentir i zato su ona i sveti Josip bili vjerni Božjoj riječi unatoč poteškoćama. Trebamo se okrenuti vjernosti Bogu kako bismo i sami postali blaženi poput Marije. Ona nam pokazuje gdje je cilj našeg života i moli se za nas da ga ostvarimo. Budimo svjedoci hrabrog svjedočenja Božje riječi u hrvatskom društvu! Zagledani u Blaženu Djevicu Mariju poželimo i sami postati blaženi.“

Nakon mise bdjenja vjernici su u procesiji do kapele u šumi pjevali marijanske pjesme. Vlč. Živić predmolio je zavjetnu molitvu Gospi Šumanovačkoj, a gunjanski župni zbor pod vodstvom Marijane Markovljević animirao je pjevani zaziv „Raskriljenih ruku o skrovita Majko“.

Vlč. Živić izrazio je radost zbog priključenja Svetišta na električnu mrežu, što je omogućilo neometanu opskrbu električnom energijom. Zahvalio je svima koji su pridonijeli ostvarivanju tog cilja te posebno nadbiskupu Hraniću na svesrdnoj podršci svim aktivnostima vezanim uz Svetište.

Na samu svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza, vjernici su od ranih sati sudjelovali na misnim slavljima u 6, 7:30, 9 i 17 sati. Središnje euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Bruno Diklić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije na poslijediplomskom studiju u Rimu, istaknuvši da svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije usmjerava pogled prema nebu.

„Jednostavnost i poniznost vrline su Blažene Djevice Marije koje su je vodile u nebo, u zajedništvo s Presvetim Trojstvom. Marija je prvo stvorenje koje je postiglo taj cilj i pokazala nam da nam je nebo nadohvat ruke, kako je rekao papa Franjo. Marijino uznesenje govori nam da nismo pozvani na propast nego na spasenje po Isusovu uskrsnuću. Molimo Gospu Šumanovačku da nam pomogne na putu nade i podsjeti nas na naš cilj: biti u zajedništvu s Bogom“, poručio je vlč. Diklić.

Liturgijsko pjevanje na misnim slavljima animirali su župni zborovi Drenovačkog dekanata i zbor mladih iz Gunje. Samoj svetkovini prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je vodio vlč. dr. Ivan Benaković, profesor Svetog pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu i nadbiskupijski povjerenik za biblijski pastoral. Prateći liturgijska čitanja, vjernicima je nastojao približiti poruke biblijskih tekstova i potaknuti njihovo ostvarivanje u svakodnevnom životu.