(Sof 3, 14-18a; Otk 12, 1-3. 7-12ab. 1,7; Lk 1, 39-56)

Preuzvišeni, cijenjeni svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo i sestre!

“Veliča duša moja Gospodina” (Lk 1, 39). Ovim je riječima Marija, puna Duha Svetoga, blagoslovila Svemogućega Boga zahvaljujući Svesilnome što joj “velika djela učini” (Lk 1, 49). Izvrsno djelo Božjega milosrđa jest utjelovljenje Isusa Krista, Jedinorođenoga Sina Boga Oca kojega je Marija nosila pod svojim srcem. Milošću Duha Svetoga njezina rodica Elizabeta prepoznala je to Božje djelo te je i ona proročkim zanosom pozdravila Mariju: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!” (Lk 1, 42). Dvije žene blagoslivljaju milosrdnoga Boga jer im je iskazao posebnu milost. Elizabeta je zatrudnjela u svojoj starosti. Marija je pak začela po Duhu Svetome. Marija i Elizabeta su svjesne da ih je Bog izabrao za neočekivano veliko poslanje. Preko njih želi ostvariti svoj providnosni plan na dobro svoga izraelskog naroda. Zato ga velikodušno hvale. U toj radosti sudjeluje i Elizabetino čedo, Ivan Krstitelj, koji je zaigrao u utrobi svoje majke čuvši Marijin pozdrav (usp. Lk 1, 41).

Draga braćo i sestre, i mi se pridružujemo toj zanosnoj pohvali Marije i Elizabete veličajući Trojedinoga Boga zbog njegovih divnih djela koja nastavlja ostvarivati i u ovo naše vrijeme. Zahvaljujemo Bogu u prvom redu zbog Njegove neograničene ljubavi koju smo upoznali na poseban način u Isusu Kristu, Bogu i čovjeku. On nam je objavio istinsko lice Boga koji je jedinstven u trojstvu Oca, Sina i Duha Svetoga. On nas je također uzdignuo, po sakramentu krštenja, na dostojanstvo djece Božje. Zasluga je njegova otkupiteljskoga djela što preko sakramenata, posebno presvete Euharistije, dobivamo milost na milost te što, usprkos svim našim nedostacima i posustajanjima na životnome putu, možemo ostvariti poziv na svetost. Zahvaljujemo mu od srca za taj uzvišeni poziv. Naša zahvala ima osobno i zajedničko obilježje. Veličamo Gospodina ne samo osobno nego i kao vjernici pripadnici zajednice, velike obitelji Katoličke Crkve u kojoj svoje mjesto već gotovo 14 stoljeća ima i hrvatski narod. Na to nas podsjeća i znakoviti naslov blagdana koji danas slavimo Gospe velikog hrvatskog krsnog zavjeta, vaše zaštitnice. Drago mi je što mogu sudjelovati na ovoj proslavi koja ima posebno značenje budući da se ove 2007. godine slavi 10. obljetnica osnutka Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Srdačno pozdravljam monsinjora Jurja Jezerinca, prvoga ordinarija Vojne biskupije. Srdačne pozdrave upućujem generalnom vikaru mons. Josipu Šantiću, svećenicima i laicima, svom osoblju koje s ljubavlju i požrtvovnošću obavlja svoju odgovornu službu. Cijela je zajednica Vojnog ordinarijata zaslužna, svatko prema svome pozivu i odgovornosti, za uspješno djelovanje kroz proteklo desetljeće u specijaliziranoj pastoralnoj službi koju zahtijeva narav Vojne biskupije. Budući da sam i osobno sudjelovao u sastavljanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske veoma mi je drago da se taj ugovor uspješno provodi u život na dobro vjernika katolika radi kojih je i potpisan. To znači da postoji dobra suradnja između mjerodavnih crkvenih i državnih vlasti koje, svaka na svome području, nastoje osigurati skladni razvoj, duhovni i materijalni, svih vjernika na koje se proteže vlast, jurisdikcija, Vojne biskupije bilo kao osoba bilo kao člana zajednice katolika u posebnim životnim uvjetima.

Draga braćo i sestre, ovaj nas blagdan ispunja radošću. Uostalom, radost je bitna sastavnica naše vjere jer, kako često naglašava Sveti Otac Benedikt XVI., kršćanstvo je vjera radosti. To potvrđuju i današnja biblijska čitanja. “Kliči od radosti, kćeri sionska, viči od veselja, Izraele!” (Sef 3, 14). Koji je razlog te velike, iskrene radosti? Nadahnuti pisac daje odgovor sa dvije tvrdnje: “Gospodin te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio!” (Sef 3, 15); “Gospodin, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla” (Sef 3, 15). Da bismo razumjeli smisao ovih riječi potrebno je spomenuti da je Sefonije prorokovao oko godine 640. prije Isusa Krista. Izrael je bio pod vlašću Asiraca, u neprijateljskom okruženju susjednih naroda. Vladajuća se klasa bila odalečila od Gospodina. Mnogi su prihvatili poganske obrede. Spas izabranoga naroda dolazi samo od Gospodina koji intervenira u povijesti zbog ostatka Izraela to jest “skromnoga i čednog naroda” (usp. Sef 3, 12), koji je ostao vjeran. Jahve će svladati sve tlačitelje, unutarnje i vanjske, svoga naroda Izraela. On će sabrati sve hrome i prognane, preokrenuti sudbinu svoga ljubljenoga puka (usp. Sef 3, 19). Sam Gospodin će se radovati zbog svoga naroda, obnovit će mu svoju ljubav (usp. Sef 3, 17).

Povijest spasenja označena je vjernošću Gospodina i nepostojanošću Izraela. Kako čitamo u Svetome pismu, izabrani narod često gubi svoju nezavisnost kada se udaljuje od Gospodina, priklanjajući se idolima, poganskim bogovima. Preokret nastaje kada barem dio vjernoga naroda vapi Gospodinu moleći ga za oslobođenje od ropstva. Tada Bog pronalazi način da osigura radost Izraelu u svojoj domovini, u slobodi i dostojanstvu.

Božja riječ je živa i uvijek aktualna. Ono što je prorok napisao pred toliko stoljeća važno je i za nas. Temelj radosti jest vjera u Gospodina, svijest da je Gospodin Bog naš, silni spasitelj, u našoj sredini. Tada ne treba strahovati od bilo kojih neprijatelja. Vjerujem da su ovu istinu doživjeli mnogi vjernici tijekom domovinskoga rata, osjetivši Božju zaštitu u velikoj nevolji, Njegovo zauzimanje za one koji su branili sebe i svoj rodni dom a nisu podlegli napasti mržnje i osvete. Tijekom povijesti našega hrvatskog naroda, vjerni je puk često iskusio zaštitu Svemogućega, posebno po zagovoru Blažene Djevice Marije. Dovoljno je imati na umu, na primjer, obranu Sinja, koje se svake godine sjećamo na Veliku Gospu. Ti nam izvanredni događaji pokazuju važnost vjere u Božju prisutnost u našoj ljudskoj povijesti.
Nažalost, čovjek često zaboravlja tu istinu, koja je posebno dokazana u povijesti Izraela. Svjedoci smo divovskih napora da se izgradi društvo bez Boga ili čak protiv Boga. Zar nismo osjetili i na svojoj koži tragične posljedice fašizma, nacizma i komunizma, sustava koji su u XX. stoljeću htjeli ostvariti idealno društvo u kojem nije bilo mjesta za Boga? Zar i danas liberalno-kapitalistička ideologija ne upada u sličnu pogrešku postavljajući na mjesto Boga novo božanstvo, profit po svaku cijenu, koje ima kao rezultat izgradnju društva ogromnih razlika koje vapiju do neba, u kojem postoji mali broj bogatih a sve više siromašnih? Ista ideologija želi promaknuće čovjeka bez ikakvih ograničenja, stavljajući čovjeka na mjesto Boga. Rezultat toga titanskoga nastojanja jest smrt čovjeka a ne Boga. Samo uzimajući u obzir Boga može se izgrađivati pravednije društvo u kojem će svi ljudi biti braća jer svi imaju zajedničkoga Oca koji je na nebesima. Bez Boga nema sretne budućnosti ni pojedinca ni naroda, prema mudrosti sadržanoj u Svetome Pismu: “Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji” (Ps 127, 1).

Već nam ovo razmišljanje pokazuje kako je stvarnost složena, da uz radost postoje brojni problemi u ljudskome životu. Doista, dok kršćanin naglašava radost kao bitnu oznaku svoje vjere, ne znači da ne poznaje dramatičnost i često tragičnost ljudskoga života. Kao svaki čovjek, i kršćanin se susreće s trpljenjem, s bolešću, sa smrću. Djelatnici vaše biskupije su svakodnevno u kontaktu s ranjenim braniteljima, kao i s onima koji su razočarani i bolesni, kojima je potrebno razumijevanje i svesrdna podrška. Od srca vam zahvaljujem na toj samaritanskoj službi koju bi trebali podržati svi društveni čimbenici. Kršćanin je dakle svjestan postojanja zla u svijetu koje nastoji sve uzeti pod svoju vlast. O toj borbi kozmičkih razmjera govori nam drugo čitanje. Opis Zmaja pokazuje na silinu okršaja. Naime, Zmaj je veliki, ognjen, ima sedam glava i deset rogova, sa sedam kruna (usp. Otk 12, 3). Započe rat protv trudne Žene, zaodjenute suncem, koja ima mjesec pod nogama a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda (usp. Otk 12, 1). Njoj u pomoć dolazi Mihael i njegovi anđeli. Zmaj je pobijeđen, bačen na zemlju. Ipak, Zmaj se ne predaje. Pobijeđen je ali nije uništen. Doista, nakon toga poraza, Zmaj se razgnjevi na Ženu “pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12, 17). Ta se borba nastavlja i trajat će do konca svijeta. Čovjek prepušten svojim ljudskim silama ne bi mogao odoljeti Đavlu i njegovim anđelima, silama zla koje na njega stalno vrebaju. Da bi im se suprotstavio i pobijedio ih mora se povezati s Isusom Kristom, obući “svu opremu Božju” (Ef 6, 11), stupiti pod Božju zaštitu. To postiže krštenjem, sakramentom kojim postaje član Crkve, mističnoga tijela Isusa Krista (usp. Kol 1, 18). Knjiga Otkrivenja doista potvrđuje da su pravednici pobijedili Sotonu krvlju Jaganjčevom i riječju svoga svjedočanstva (usp. Otk 12, 11). Prema tome, i u borbi protiv zla kršćanin ne ostaje bez nade koja dolazi iz probodenoga srca Isusa Krista. On je preko križa otkupio svijet i dao svima koji u njega vjeruju radost koju nitko ne može oduzeti. Gospodin je u svome tijelu pobijedio smrt i pružio nadu vječnoga života svim patnicima ovoga svijeta. To je temelj konačne, vječne radosti koja pretvara svaku bol u radost vječnoga života s Trojedinim Bogom u općinstvu svetih. Tu veliku, konačnu radost dijelite, draga braćo i sestre, sa svima, posebno s onima koji su posustali u duhovnoj borbi i koji su upali u napast pesimizma, stanja iz kojega nas liječi Evanđelje, Blaga vijest života, blagoslova i sreće koja počinje već na ovoj zemlji.

“Veliča duša moja Gospodina.” Najljepša zahvala koju možemo uputiti Gospodinu jest sveta Misa. U njoj prikazujemo Bogu Ocu, milošću Duha Svetoga, Isusa Krista koji je u isto vrijeme žrtvenik, prinos i svećenik. Preko Njega svaka naša zahvala i prošnja dolazi do srca Boga Oca te izlijeva na nas, na naše obitelji, naš narod, na cijelu Crkvu obilje nebeske milosti. Uputimo zato skrušenu molitvu svemogućem Bogu da naša domovina Hrvatska, da Europa i cijeli svijet upoznaju tu istinu, koja je izvor neopisive radosti, te da po njoj žive. Amen.