Proslava zaštitnice Vojne biskupije

Dragi prijatelji,
Veoma je utemeljeno da naše današnje trostruko slavlje – Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i svetkovina zaštitnice Vojne biskupije – bude objedinjeno u zajedničkoj proslavi. Također, odluka da Vojna biskupija za zaštitnicu dobije Gospu Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta, i da se slavi 5. kolovoza, ima svoje opravdanje. Toga je, naime, dana bila oslobođena Hrvatska, a njezini okupirani dijelovi ponovno uključeni u sastav matice zemlje. Bilo je to, znamo, na blagdan Majke Božje Snježne. Tako je još jedna povijesna pobjeda hrvatskog naroda, kao mnogo puta u prošlosti, u izravnoj vezi s Marijom.

Draga braćo i sestre,
Hrvati su početkom 7. stoljeća krštenjem ušli u krilo Katoličke crkve i prihvatili Isusa Krista za svoga Učitelja i Spasitelja, a njegovu Majku za svoju majku. O toj naizmjeničnoj ljubavi Hrvata i Isusa Krista kao i njegove Majke Marije, govore nam mnogi spomenici. Uz Višeslavovu krstionicu svakako je najdragocjeniji lik Blažene Djevice Marije, pronađen u Biskupiji kod Knina. To je oltarni zabat što su ga pronašli arheolozi kao jedan od brojnih ostataka porušene katedrale, koju je dao podići hrvatski Kralj Zvonimir za “hrvatskog biskupa”, nakon što je kralj Zvonimir primio krunu od izaslanika pape Grgura VII. Taj nam je lik još od godine 1976. postao svetim znakom Marije, kao Gospe Velikog hrvatskog zavjeta. Upravo taj pralik uzeli smo za lik i sliku naše zaštitnice Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta.

Izabirući taj najstariji lik Majke Božje htjeli smo da nas on podsjeća na naše krštenje i našu povezanost s Isusovom i našom Majkom, da bi Marija bila majka naše prošlosti, naše sadašnjosti i naše budućnosti. On nas podsjeća i na naše sadašnje “europske integracije”. Naime, svojom vjerom želimo dati svoj doprinos Europi, svjesni da se svijet može i mora graditi samo na trajnim duhovnim vrijednostima koje su obilježile europski kontinent, i na kojima se jedino može i mora Europa dalje sa sigurnošću graditi.

Poštovani uglednici Hrvatske vojske i policije, braćo i sestre!
S Isusom Kristom započeo je novi svjetski poredak. Isus Krist je prekretnica povijesti, razdjelnica na staru i novu eru. Jer Njim je započela jedna nova stvarnost u svijetu, novi odnosi među ljudima, zasnovani na dotad nepoznatim vrednotama, kao što su ljubav prema Bogu Ocu, ali i posvemašnja ljubav prema svakom čovjeku, čak i neprijatelju. U taj plan, po Božjem naumu, bila je uključena i Isusova majka Marija. Ona je onaj “signum magnum” – veliki znak, koji spominje Knjiga Otkrivenja. Kršćani su u svjetlu Kristove Objave, u toj “znakovitoj” Ženi prepoznali Blaženu Djevicu Mariju.

Papa Ivan Pavao II u svojim govorima često spominje novi svijet, koji je nastao Isusom Kristom, ali i suradnjom njegove majke Marije, koja je u velikodušnosti svojega srca na Božji poziv rekla svoj “da”. U današnjem Evanđelju Elizabeta, rođakinja Marijina, obradovana susretom s Majkom Isusovom zbog njezine vjere, kliče: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe Majka Gospodina mojega?… Blažena ti što povjerova…!” (v. Lk 1,42-45). Elizabeta je tim riječima ukazala na najveću Marijinu krepost – krepost vjere, kojom se ona darovala Bogu, kad je prihvatila biti majkom Isusa Krista.

Slaveći danas blagdan Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta želimo se i mi uključiti u Marijino blaženstvo vjere, slušanjem Riječi Božje te zahvaljivanjem Bogu. Nije li to danas velik izazov – da vjeru živimo dublje, svjesnije, poput Marije!

U ovom slavlju nameće nam se svima također zajedničko pitanje našeg kršćanskog poziva. Svjesni toga poziva naši su branitelji u vrijeme Domovinskog rata, s krunicom u ruci i oko vrata, dali do znanja gdje je izvor njihove snage. Prije svega u vjeri. Zato su, poglavito u Lurdu na vojnom hodočašću, Hrvate odmah prepoznale mnoge vojske svijeta – Europe i drugih kontinenata.

Po čemu smo mi to prepoznatljivi? Što je ono što stvara simpatiju prema hrvatskoj vojsci? Na to pitanje dao je odgovor vojni biskup Francuske kad je rekao: “Vi Hrvati imate vrijednosti koje Europa sve više gubi.” Nije li nam to, dragi prijatelji, braćo i sestre, još jedan poticaj da te vrednote vjere, vrednote duha, bogoljublja i domoljublja još više produbimo i živimo!

Valja stalno biti svjestan da je život duha jedini pravi život. “Ne živi čovjek samo o kruhu” (Lk 4,4), naglašava zato Isus. “Samo život duha je od vrijednosti. Taj glas duše javlja se u nama kao glas savjesti. Glas savjesti je Božji glas, i onaj koji taj glas vječno sluša, sin je Božji, dijete je Božje. On je sin i dijete duha”, poručuje i hrvatski pjesnik Matoš te nastavlja: “U svakome pa i u najgorem čovjeku tinja u duši sveta vatra, u svakome je čovjeku Bog, i zato treba ljubiti svakoga čovjeka i zlo uzvraćati dobrotom. Dobro činiti zbog dobra i zbog ničega drugoga.”

Međutim, život duha, život po savjesti ne ide bez teškoća i nije moguć bez Božje pomoći. Riječ je naime o borbi između tame i svjetla, dobra i zla, istine i laži, između Božjeg i nebožjeg svijeta. I to nije borba “protiv” nekoga – nego borba za “naše očovječenje”, za čovječnost u nama i među nama, kako bi se čovjek mogao ostvariti “do mjere uzrasta punine Kristove” (Ef 4,13) u vremenu i nevremenu, štoviše – usprkos zlom vremenu.

Ali, neki bi htjeli da se odreknemo svojih duhovnih korijena, da budemo razbaštinjeni. No, gledajući iz naše perspektive, što bi značilo odreći se svojih korijena koji su katolički i hrvatski? Odreći se tih korijena značilo bi prezreti svu našu baštinu i vrednote, od kojih smo živjeli i koje su nas sačuvale od stoljeća sedmog sve do danas. Odreći se tih korijena značilo bi prezreti ljubav hrvatskih branitelja i svu njihovu žrtvu. Konačno, bila bi to ne samo nezahvalnost prema Bogu i braniteljima, nego i konačan prekid s Bogom sa svim posljedicama koje redovito prate čovjeka u takvim i sličnim slučajevima.

Braćo i sestre,
Kršćani kojima je cilj mir, pravda i pomirenje, danas su posebno pozvani da grade Europu. Nije li hrvatski vojnik išao upravo tim putem tijekom povijesti? A ide i danas također. Zato mi zajedno slavimo Dan domovinske zahvalnosti i Dan Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, uvjereni da s Marijom možemo graditi bolji svijet. Dakle, svatko od nas pozvan je da bude graditelj, a ne rušitelj Božjega svijeta, upravo onako kako su to posvjedočili veliki preteče ujedinjene Europe, uvjereni kršćani, poput Schumanna, Adenauera i De Gasperija. Oni su upravo u vjeri crpili snagu da bi ujedinili Europu, osigurali joj mir i stabilnost, noseći u srcu ideale mira i bratstva, utemeljene na Božjem očinstvu.

Slaveći danas Dan domovinske zahvalnosti, Dan pobjede i Dan Vojne biskupije želimo najprije zahvaliti Bogu, koji nas je obdario mnogim darovima, prije svega darom slobode i mira. Neka je također hvala svim našim braniteljima, poglavito pokojnima, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, koji su nas svojom žrtvom zadužili i obvezali da nastavimo graditi ondje gdje su oni stali.

Na kraju, čestitam svima Dan domovinske zahvalnosti i Dan pobjede te blagdan Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Neka nam Ona, koja je uvijek bila “Sunce naših stradanja”, danas bude nadahnuće i pomoć u izgradnji boljeg svijeta! Amen.