Sutivan, (IKA) – Župa Sutivan na otoku Braču svečano je u subotu 16. kolovoza proslavila blagdan sv. Roka koji se u toj župi slavi kao zavjetna svetkovina i suzaštitnik župe. Premda je naslovnik župe Uznesenje Marijino, još od 1635. godine žitelji Sutivana posebno slave sv. Roka u znak zahvalnosti što ih je, prema njihovu vjerovanju, spasio od kuge, te su mu u znak odanosti podigli zavjetnu crkvicu.
Slavlje u čast sv. Roka okupilo je vjernike već u jutarnjim satima blagdana pred svečevom crkvicom gdje je misu slavio mjesni župnik Benjamin Capković, na kojoj se tradicionalno umjesto propovijedi čita ili pjeva život sv. Roka. Svečev kip zatim je prenesen u župnu crkvu u procesiji u kojoj vjernici sudjeluju bosonogi. Prema tradiciji, kip sv. Roka ostaje do prve sljedeće nedjelje kada ga se vraća u njegovu crkvicu.
U predvečerje središnje blagdansko misno slavlje predvodio je župnik župe sv. Nikole u Komiži na Visu Ivica Huljev u koncelebraciji s mjesnim župnikom i nekoliko svećenika bračkoga dekanata pristiglih na proslavu. Na početku liturgijskoga slavlja čestitao je okupljenim župljanima zavjetnu svetkovinu na kojoj su uz domaće vjernike i vjernike iz okolnih bračkih župa sudjelovali i brojni gosti koji ljetuju u toj župi. Rekao je, pritom, kako je svako slavlje u župi izazov vjernicima da svoj život usmjere prema Bogu, po uzoru na svece koje slave. Sveci su izazov, primjer i poticaj kojim putem vjernici trebaju ići. Oni su i u naše vrijeme nadahnuće za nas, te i danas nose poruku nama, istaknuo je u uvodu u misno slavlje vlč. Huljev.
Govoreći o slavlju sv. Roka i njegovu primjeru za život današnjih vjernika, predvoditelj slavlja ustvrdio je kako vjernici slavlje Roka i drugih svetaca ne smiju temeljiti isključivo na slavlju svojih predaka. “Pitanje je tko su sveci u našemu životu? Nosimo li život evanđelja hladna srca ili samo bosih nogu? Ako ne prepoznajemo poticaje evanđelja za naš život onda smo izdajice evanđelja i svetaca koje slavimo”, istaknuo je. Podjetio je, u nastavku, kako je današnje vrijeme u mnogočemu slično vremenu iz života sv. Roka. U Rokovu vremenu postojala je bolesna vjera koja je dobrim dijelom prisutna i danas. Tada je bilo važno doći do materijalnih ostataka svetaca, hodočastiti do njihovih grobova, pri čemu je evanđelje slabilo, a forme tadašnjih vjernika jačale. No, Roko ima oči vjere, on prepoznaje ljude svojega vremena. Živjeti od Boga za ljude, temeljna je poruka Rokova života za vjernike. Svetac kojega slavimo svjedoči da čovjek, i kada je bolestan i kada pati i kada je star, ne gubi svoje dostojanstvo, rekao je, između ostaloga, komiški župnik, istaknuvši da su vjernici pozvani iz upućenosti na Boga prepoznavati potrebe ljudi svojega vremena. “Rado idemo u materijalna svetišta, a teško u unutarnje svetište svakoga čovjeka u kojemu je on najintimnije povezan s Bogom. Pozvani smo osloniti se na Božju riječ, na snagu istine. Potrebno je pronaći pravi put koji pokazuje Bog i slijediti ga. U tome nam je sv. Roko primjer i poticaj”, poručio je propovjednik.
Prema tamošnjoj tradiciji, usljedila je, zatim, svečana procesija u kojoj su kip Sv. Roka, urešen cvijećem, nosili odrasli bosonogi muškarci. U tijeku zavjetne procesije po obali i ulicama mjesta u kojoj je sudjelovalo mnoštvo vjernika, pucao je top postavljen na mostu u čast sv. Roka. Top, kalibra 50 mm, težak 180 kg, koji nosi svečevo ime, izradio je crkovinar i župljanin Roko Zuanić, poznat po zauzetosti za obnovu crkava u toj župi. Pobožni puk pjevao je prikladne pjesme predvođen župnim zborom, a brojni gosti promatrali su po obali tijek svečanoga ophoda. Na misi proslave Rokova pjevao je glazbeni sastav “Novo srce” iz Slavonskoga Broda.