Fra Jure nije došao zbog zdravstvenih razloga. Svečanu misu predvodio je provincijski vikar Zoran Kutleša, a u koncelebraciji su bili zlatomisnici i desetak drugih svećenika. Fra Zoran je u propovijedi istaknuo kako je lijepo, ali i odgovorno, nekad i teško biti svećenik, osobito s toliko godina na leđima kao naši zlatomisnici. Svećenik je osoba koja je pod povećalom i svaka, pa i najmanja pogreška se prenaglašava. Često nam se dogodi da svećenike kritiziramo i ogovaramo, a malo ili nikako se molimo za njih, pa se onda pitamo kako to da ih je sve manje. A narodu su svećenici itekako potrebni. U svim važnijim i manje važnim trenucima našega vjerničkog života tražimo, želimo i trebamo prisutnost svećenika.

Naši zlatomisnici, nastavio je propovjednik, jako su dobro svjesni svega toga jer ih je život na njivi Gospodnjoj tome naučio. I još uvijek to doživljavaju jer su i dalje pastoralno aktivni. Toliko toga dobro rade za Božji narod i toliko su dobra već uradili kao misionari u Njemačkoj i Africi, kao gvardijani, kao župnici, fra Žarko i kao provincijal. Sve je to zapisano u knjizi Gospodnjoj i nijedno njihovo dobro djelo neće propasti.

Fra Zoran je na kraju zahvalio zlatomisnicima na njihovu predanom radu uime cijele Provincije, a osobito uime provincijala fra Marka Mrše koji nije mogao doći na to slavlje. Fra Božo Ćurčija nam je navijestio Evanđelje, a na kraju misnog slavlja fra Mate Gverić i fra Žarko Maretić uputili su riječi zahvale, a fra Žarko je čak pročitao pjesmu napisanu upravo za tu prigodu u kojoj smo saznali najbitnije detalje iz njihova fratarskog i svećeničkog života.

Na kraju je gvardijan Nimac zahvalio dragom Bogu na tom zajedništvu, na velikoj i važnoj proslavi zlatne mise te pozvao sve prisutne na druženje uz domjenak.