Budi dio naše mreže
Izbornik

Proslava župnog zaštitnika u Švici u znaku svećeničkih jubileja

Švica (IKA)

U Švici kod Otočca svetkovina zaštitnika župe sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, bila je u znaku nekoliko svećeničkih jubileja.

Predvoditelj misnoga slavlja don Goran Antunović, župnik Otočca, Švice i Sinca, u uvodu je istaknuo da je župnik vikar don Anđelko Kaćunko zaređen za svećenika točno prije 45 godina, a pop Ante Luketić, također župni vikar u Otočcu slavi tridesetu obljetnicu svećeništva. Koncelebranti, bivši župnik pop Mile Rajković zaređen je prije pedeset i četiri godine, a duhovnik slijepih don Jure Ladišić prije četrdeset i dvije godine.

Propovijed, koju je održao vlč. Kaćunko, započeo je riječima iz evanđeoskog opisa rođenja Ivana Krstitelja: „Što li će biti od ovoga djeteta?“, kako su se svi pitali gledajući nevjerojatne događaje u obitelji maloga Ivana Krstitelja i oko njegova rođenja, te odmah dodao kako je „danas kod nas malo onih koji se pitaju: ‘Što li će biti od Švice i od Hrvatske?’ Jer djece je sve manje, a cijeli naš narod ubrzano izumire!“ Potom je propovjednik nastavio: „Čudesno je to što smo čuli u evanđelju – Zaharija je bio zanijemio jer nije mogao vjerovati da će kao starac dobiti sina! Nažalost, danas mladi očevi zanijeme od šoka kad im supruga priopći da je trudna! Jer nisu ‘planirali’. Zato će se mali zvati – Nenad! A Ivanov je otac zanijemio od radosti. I po svemu što se događalo s malim Ivanom bilo je očito da ‘ruka Gospodnja bijaše s njime’. To potvrđuje i njegovo ime – Ivan, znači Bog je milostiv, ili Bogu mio!“, rekao je don Anđelko.

„Sveto pismo za Ivana kaže da je ‘dječak rastao i duhom jačao… boraveći u pustinji do javnog nastupa…’ Znaju li današnji roditelji gdje im borave djeca – jesu li stalno na ajfonu ili na igralištu; na treningu ili na vjeronauku? Mnogim je mladim roditeljima postalo važnije da im se drugi bave djecom, nego da ih sami odgajaju – zato je sve više malih depresivaca“, upozorio je vlč. Kaćunko.

„Dakle, je li danas roditeljima važnije da im djeca jačaju svoj duh ili tijelo? Znaju li roditelji što im djeca čitaju, koje pjesme slušaju i koje filmove gledaju? Uče li roditelji djecu odnosno pokazuju li im vlastitim primjerom je li važnija krunica ili tv-sapunica, misa ili Messi (odnosno Modrić), uče li djecu molitvice ili im daju samo video-igrice? A o tome ovisi hoće li s tom djecom biti ‘Gospodnja ruka’ ili, kako naš narod veli, ‘vražja nauka’! Na to treba od početka misliti kad gledamo ta mala ljudska bića u vrtiću i školi i pitamo se: ‘Bože moj, što će biti od ove djece!?’“, protumačio je don Anđelko.

„A što je poslije bilo s Ivanom? On je trideset godina, baš kao i Isus, živio skrovito i pripremao se za svoj životni poziv. Ali nije obilazio disco-klubove, nije išao u teretanu bildati mišiće, nije slušao ni heavy metal ni turbo-folk… Marljivo je učio, čitao Sv. pismo, ‘bildao’ svoj mozak i svoju dušu te je onda kad je javno nastupio bio prava ‘medijska zvijezda’… Ali bio je ponizan – ljudi su mislili da je on Mesija kojega Bog šalje svojem narodu, a Ivan reče da nije dostojan ni odriješiti mu obuću na nogama“, pojasnio je vlč. Kaćunko.

„Promislimo sada što nama danas govori primjer ovoga svetca, koji je živio prije više od 2000 godina. To je daleko od nas, ali prilike se u bitnome nisu promijenile. Ivan je izgubio glavu zbog Istine. Kršćanin uvijek ima iste izazove i iste teškoće, ali i istu zadaću: biti svjedokom Božje Istine i Kristove Radosti! Zapitajmo se koliko smo slični sv. Ivanu? On je bio ‘bez dlake na jeziku’, ali nije ‘lupetao’ svašta, nego je govorio samo ono što je trebalo i kada je trebalo reći, a šutio je kad je trebalo šutjeti. Ni mi ne smijemo šutjeti – na svim područjima života mora se čuti naš glas, naš stav! Mora se čuti naša riječ! Božja Riječ, kršćanski stav! Dakle, koliko budemo sličniji sv. Ivanu, toliko će se vidjeti koliko smo zapravo kršćani! Bog nam je dao i jezik i ostale sposobnosti zato da izgrađujemo i sebe i društvo, a dao nam je i zadaću da širimo istinu o veličini Božje ljubavi. Neka nam u tome svjedočenju pomogne i zagovor sv. Ivana“, zaključio je don Anđelko.

Na koncu misnoga slavlja, na kojem je pjevanje vodio župni zbog s Hanom Marinić za orguljama, župnik je najprije Švičanima čestitao župnu svetkovinu te pozdravio hodočasnike iz susjednih župa, a potom je svim nazočnim svećenicima, poglavito propovjedniku don Anđelku, čestitao godišnjice, napomenuvši da je on zaređen tek prije dvanaest godina. Prije završnog blagoslova don Goran je izrazio zahvalnost Bogu za dar svećeništva te potaknuo vjernike da nastave ustrajno moliti i za svoje svećenike i za nova duhovna zvanja. Na kraju je sve pozvao na nastavak radosnog druženja na pučkom veselju u župnoj dvorani.