Najljepši koraci se čine kad hodimo za Svetim. Prije Svete mise hodili smo za Svetom Majkom Božjom, a onda nas je Majka, kao i uvijek, dovela do onoga što je središte, smisao, a to je Isus Krist, pred oltar, gdje se razdaje ljubav Isusa Krista, za nas koji ga primamo. Svatko od nas, dolazeći ovdje, liječniku naših duša, trebao bi zauzeti stav – bolestan sam, Isuse, a ozdravljenje se događa u ordinaciji zvanoj ispovjedaonica. To je sakrament  ozdravljenja, iscjeljenja, gdje dobivamo  milosrđe i novi početak, jer samo Isus daje novi početak, svi drugi će nam uvijek zaustavljati početke i držati nas u prošlosti, stalno nas stigmatizirajući onim što  smo pogriješili. U toj ordinaciji iscjeljenja postaješ novi čovjek, dobivaš novo srce, koje je spremno ljubiti, naglasio je fra Marijo u homiliji.

Nekad je ljubav nelogična, danas mi, što smo došli je nelogično, privukla nas je ljubav Isusa Krista, privukla nas Ona koju volimo, volimo Mariju, volimo Bezgrješnu Djevicu kojoj smo pjevali tako rado „Rajska Djevo, Kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlatna“. Znamo da nas Marija vodi gdje je bitno, a to je Isus. Pustimo se Isusu, Gospa kaže – neznatna službenica. „Veliča duša moja Gospodina, što pogleda na neznatnost službenice svoje,  a tako Velika!“

Kad je ponestalo vina u Kani Galilejskoj, Marija jednostavno ponavlja ono što mora biti mentalitet, filozofija, stil, stav našeg života: „Činite sve što vam Isus kaže. To je program! Ništa nam više ne treba, nego svaki dan da ispitamo svoje životne principe, srce, dušu, razum, poglede, planove, želje, ostvarenja, samo – je li slušamo što Isus kaže.

„Gospa kad dolazi, uvijek zapravo želi s nama zapodjenuti nove razgovore. Što je to  novi razgovor s Bogom? To je prvo razgovor sa sobom. Mi se moramo konačno jedanput porazgovarati sa svojim vlastitim čovjekom, sa samim sobom u sebi, jer tu su naše  nesuglasice! Nemojte misliti da imate najveće nesuglasice sa svojom ženom ili mužom, sinom, kćerkom, susjedom. Ne, stranac u nama boravi! Najveći ne razgovori su sami s nama, jer smo se predali grijehu“, naglasio je.

Zašto ljudi danas nemaju snage gledati Isusa u oči;  zato što imaju otpor prema vjeri, zato što nisu spremni zaodjenuti svoju sramotu, nego cijeli život opravdavaju svoja grješna i bludna uvjerenja u raznim  isprikama. Ljudsko je – nisam Te Bože dostojan, grešan sam čovjek, odlazi od mene Isuse, a Isus kaže – ja sam baš došao radi tebe, da te pozovem na obraćenje, zato je središte – navještaj Božje Kraljevstvo i poziv na obraćenje. Zato, moja braćo i sestre, dok se u čovjeku to ne dogodi, nikakve  naše filozofije, nikakve promidžbe, ništa se neće dogoditi.

Obraćenje se događa u ordinaciji – ispovjedaonici, jer primamo milosrđe. Zato, mnogi  u nekim svetištima, ohrabre se na ispovijed nakon dugo godina. Zaključujem, rekao je fra Marijo, da je najgora konstatacija ili dijagnoza života – kad čovjek zaključi da je sve promašio. Napose je upozorio na sotonizam, grijeh pobačaja, kulturu smrti, pojasnivši, kako oni koji to čine zaslužuju molitvu za obraćenje, ali ne zaslužuju sućut, jer svjesno čine zločin!  Imamo izbor – blagoslov ili prokletstvo, ne postoji relativizam kao put kršćanstva. Ono što svi skupa pokušavamo – tražimo neke među putove, to je tolerancija zla i relativizam koji se nametnuo kao model života –  koji je užas, najgori!

Posvetimo se iznova Mariji, Bezgrješnoj Djevici, Kraljici Hrvata, da izmoli novo oslobođenje našem narodu, da od ovog novog poganstva koje se nametnulo i koje se tako suptilno ali organizirano širi, da uništava naše duše. Mi biramo – hoćemo li biti Isusovi ili sinovi ovoga propadljivoga, grešnog i preljubničkog naraštaja. Isus je rekao – tko hoće, neka ide za mnom. I nama je dosta Isusova milost da možemo sve proći, sve iznijeti na slavu Božju, zaključio je vlč. Knezović.

Pjevanje je predvodio župni zbor kojim ravna s. Angelina Tokić.