Središnje slavlje, kojem je prethodio ophod oko crkve, predslavio je, predstojnik Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije don Mihael Prović. Suslavili su župnik i neretvanski dekan don Davor Bilandžić i župni vikar don Dino Prkut.

„Radujem se što sam danas ovdje s vama na slavlju suzaštitnice; trenutno smo svi pod maskama, i naš život i nije bitno promijenjen, uvijek mi nekako nosimo neke maske, bile one vidljive ili nevidljive, ali iza te maske krije se običan čovjek koji bez obzira na svjetonazore, škole, karakterne osobine, traži smisao, traži Boga; i nema čovjeka, koji će u bilo kojem vremenu povijesti reći da ga nije zanimao smisao života. Ako je postojao, onda je bio neki bezumnik, luđak, kojeg imamo spomenutog i u Svetom Pismu – koji kaže, nema Boga! Bog je čudan, neizmjeran, predivan, pravi Otac, prava ljubav – najljepša definicija Boga. Upravo taj Bog poziva na gozbu kojom nas hrani, otire suze, ukida naše sramote i spašava nas od smrti. Onda se stvarno pred ovakvim Bogom, koji to sve čini za mene kao čovjeka, moram zapitati kakav sam čovjek, tko sam i kakva sam slika Božja, što sam sve napravio od života i jesam li uopće slika Božja. Prisjetio se pri tom sv. Pavla, koji je progonio kršćane do trenutka prave spoznaje Boga.“

„Bez obzira kakvi smo, Bog danas želi govoriti o svome kraljevstvu, pozvati nas na svoju gozbu. Vjerujem da je ona moguća i ostvariva ovdje na zemlji ali ako odjenemo ono ruho o kojem čitamo u evanđelju, ako budemo pravi vjernici – to je naše ruho, to je naša maska – prava, istinska, iza koje se ne krijemo, jer znamo tko smo, a znaju i naši bližnji. Maske možemo nositi, ali se ništa nije sakrilo – naši karakteri, način života, naše obilovati ali i oskudijevati vidljivo je – i zato se ni pred Bogom ne možemo sakriti“, naglasio je propovjednik.

„On točno zna kakav sam, ali takvog me voli. Na neki način takvog me stvorio, ali ja sam se možda u nekim stvarima i pokvario, u nekim stvarima nisam baš potpuno želio biti onako dobar, kako je on to zamislio, a on me pušta kao slobodnog, živjeti to, kakav jesam. Danas, u ovom blagdanu, krije se proslava jedne glavne, ali sporedne uloge, a to je lik Blažene Djevice Marije, bez koje nema kraljevstva nebeskog, jer ona je posrednica spasenja, i zato je lik BDM jako bitan u našem životu. Nije bitan samo da bismo apstraktno molili krunicu ili poštovali Gospu, čitali o njoj, nego bismo trebali uistinu razmatrati njezin život i nekako uspoređivati sa svojim. I ona je slika Božja, čovjek poput mene, u svome životu imala i lijepih i ružnih trenutaka, obilovala i oskudijevala, ali je bila Isusova majka – ponizna, dobra, i upravo zbog takve njezine uloge, Crkva je kroz svoju povijest, od srednjeg vijeka počela moliti krunicu“, pojasnio je vlč. Prović.

„Ne znam koliko je bila grintava, koliko je kukala da joj ništa ne valja u životu kao što mi danas najčešće govorimo – kako je sve crno i sve katastrofa – zato što smo mi katastrofa i nemamo vjere da je naš život, rekao bi, dobar život… Možete li danas razmišljati da je vaš život uistinu dobar, kvalitetan život, da ti je dobro u životu i uz nekakve neimaštine, da ti je dobro i zato što malo i boli nešto, da ti je dobro zato što imaš neki životni problem? Zašto bi nam te stvari pokvarile kvalitetu života i ljepotu današnjeg trenutka? Kakav primjer daju obitelji, sve se svelo na novac, daj mi, evo ti, više se i ne viđamo, skoro i ne poznajemo, u obiteljima ne samo da smo stavili maske raznih boja, nego smo stavili i nekakvu duhovnu masku, da se više i ne prepoznajemo, i rekao bih da je to nekakva puno gora bolest od trenutne korone! Ali Crkva ima lijek protiv ove duhovne bolesti i zato je Marija glavna, sporedna uloga. Ona nas vod Kristu, primjerom svoga života kaže da život, koliko god bio težak, može biti lijep, može biti blagoslovljen, i može se i u takvom životu osjetiti da smo ljubljeni jedni od drugih i ljubljeni od Boga!“

„Rekao bih da danas fali još jedna dimenzija a to je – da ne vidim sebe, pobjegao sam od sebe, udaljio od sebe, više se ne prepoznajem, nakitio sam se sa stotinu maski, tako da se više i ne mogu pogledati u ogledalo, izgubili smo temeljnu ljepotu koju nam je Bog dao. Današnji blagdan potiče nas da skinemo sve duhovne loše maske, da počnemo voljeti sebe, vratimo samopoštovanje, da shvatimo da smo djeca Božja, i da nas je Bog s nekakvim smislom stvorio. Kad se ljudi vole, kad je ljubav na prvom mjestu, onda imati i oskudijevati je nebitno, jer ljubav sve pokrije, sve prašta, sve daje, i kad bismo imali ono malo gorušičino zrno ljubavi mi bismo sve mogli napraviti“, naglasio je.

„Volio bih danas da prihvatimo biti djeca Božja, da prihvatimo ono ruho koje je potrebno za doći na gozbu, koju su mnogi odbili, Bog baš mene i tebe poziva svaki dan – dođi u moje kraljevstvo ljubavi, mira i praštanja. Samo ako se s tim odjenemo, možemo biti u njegovom kraljevstvu i njegovoj gozbi. Po uzoru Blažene Djevice Marije koju molimo i razmatramo u krunicama, pokušajmo živjeti takav način života, i sigurno će naš ovozemaljski život biti osmišljen i Gospa će nam pokazati put do kraljevstva nebeskog i našeg vječnog spasenja“, zaključio je vlč. Prović.

Mise u trodnevnici predslavili su župnik i župni vikar, a pjevanje su predvodili dječji zbor, bend mladih te mješoviti župni zbor kojim ravna s. Marijana Cvitanović, koji je pjevao i na središnjem slavlju. Tijekom trodnevnice predstavljeni su prvopričesnici i krizmanici.