U suslavlju, uz župnika don Marija Mihanovića, bio je župnik Župe Vidonje don Mladen Margeta. U homiliji je don Vinko naglasio važnost majke koja je, kako je rekao, važna osobito svećenicima koji nemaju ženu. Istaknuo je i važnost temeljne žene u našem životu – Majke Gospodinove. Govoreći o nepravdama i zločinima koji su učinjeni tijekom ratova, pozvao je vjernike na praštanje, premda je to teško, rekao je. Temeljna borba je ona između dobra i zla. Sveti Augustin kaže: dva kraljevstva, vidljivo i nevidljivo, a Gospodinovo je nevidljivo. Postoje i vojske – Kristova vojska i vojska tame. Svatko od nas mora za sebe odgovoriti na koju će stranu, rekao je.

Svatko od nas želi dvije stvari – voljeti i biti voljen. Ono što se rijetko spominje kad se govori o ljubavi je da djeca žive od ljubavi između oca i majke. To je glas budućnosti, pojasnio je propovjednik. Najsigurnija stvarnost je da ćemo svi umrijeti. Uz to je prisutna i najnesigurnija stvarnost – kada će se to dogoditi. Blažena Djevica Marija nas zagovara ne samo kod svoga Sina, ne samo za tjelesno zdravlje, koje je nužno, već i za zdravlje duše koja je napadana sa svih strana – osobito u obitelji gdje muškarac više nije muškarac, a žena više nije žena, istaknuo je don Vinko.

Zahvalivši nebeskom Ocu i Majci na lijepom vremenu, vlč. Mario zahvalio je i svima koji su pridonijeli slavlju, a osobito don Vinku s kojim je, kako je rekao, odrastao u Varošu, kasnije dijelio sjemenište, dane u bogosloviji, tuge i radosti, razočaranja i sumnje, ohrabrujući jedan drugoga na putu prema svećeništvu. Zahvalio je na riječima ohrabrenja i još jednom osvijestio i približio lik nebeske Majke koja je uvijek i u svemu tražila samo Božju volju, koja se, iako je imala na to pravo, nije gurala naprijed, već je uvijek bila negdje pozadi i vjerno pratila svoga Sina do križa, do Kalvarije, istaknuo je. Koja bi to majka mogla podnijeti i pretrpjeti sve što se događalo od Kristova rođenja, upitao se. Cijeli život provela je u tišini, skrovitosti, poslušnosti, i na to nas potiče – da i mi poput nje znamo ne gurati se naprijed. Zaboravljamo da je sve što imamo, sve što jesmo, Božji je dar, nadodao je.

Prije početka blagoslova djece i bolesnih, don Vinko je rekao da smo svi djeca, a ako uzmemo psihijatrijsku podjelu ljudi na bolesne i nepregledane, onda smo svi smo u nekom smislu bolesni i potrebni Božjeg blagoslova. Prije središnjeg misnog slavlja održana je i tradicionalna, jedinstvena procesija lađama po Maloj Neretvi uz pratnju limene glazbe iz Opuzena u nazočnosti brojnih vjernika. Slavlju je prethodila trodnevnica tijekom koje su misna slavlja predslavili don Dalibor Milina, don Ivica Barišić i don Nedjeljko Kešina. Sva slavlja animirao je župni zbor.