U koncelebraciji su uz župnika don Antu Antunovića bili preč. don Stipe Jerković, kanonik sustolnog makarskog kaptola i brojni svećenici.

„’Svi će vas zamrziti zbog  imena moga, ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen’“, riječi su, koje je Isus kazao šaljući dvanaestoricu, da navješćuju dolazak Kraljevstva nebeskog. U istoj prigodi Isus podsjeća da vjernost Njemu, odanost Bogu i privrženost Božjoj riječi, sa sobom nosi nerazumijevanje, prijezir i odbacivanje od strane drugih ljudi, k tomu i progone, čak i od strane najbližih u obitelji. Govoreći tako, Isus upozorava na opasnosti i zamke koje će doći, ali istodobno hrabri, krijepi, učvršćuje u vjeri, potiče na ustrajnost, jer Isus dobro zna da će biti onih koji neće htjeti prihvatiti istinu o Bogu, koji će odbaciti Boga i Njegovu Riječ istine – evanđelje spasenja svoga“, istaknuo je nadbiskup Vidović.

Govoreći o sv. Stjepanu, pojasnio je kako se sv. Stjepan morao „otvoreno suočiti s onima koji odbacivahu istinu o Bogu i čovjeku, onima koji se opirahu Duhu Svetomu.“

„Stjepan, đakon, koji prvi od svih, svoju vjeru vlastitom krvlju posvjedoči i zapečati, višestruk ostavi primjer kršćanskog života i rada u službi Bogu i ljudima, primjer kršćanske revnosti za Božje i ljudsko, primjer posvemašnje odanosti Kristu i ustrajnosti u svjedočanstvu za Krista ‘do svršetka’, ostavi primjer iskrene i nesebične ljubavi prema Bogu i bližnjemu po posluživanju svetima, primjer kršćanskog odgovora na mržnju – ne vraćanjem zla za zlo, ni uvrede za uvredu, nego molitvom i blagoslovom ostavi primjer kako žive i rade oni koji su u Kristu novi stvor“, pojasnio je nadbiskup Vidović, dodavši kako sv. Stjepana, ovozemaljske i vremenite vrijednosti nisu spriječile da radi i da se zalaže za nebeske, a svojim bogoljubljem i čovjekoljubljem na djelu, uvijek istinujući u ljubavi, dohvati obzore neba.

„Rođen iz vode i Duha, nije zastao kod stvorenja, i nije se dao omesti stvorenjima, nego se okrenuo prema Stvoritelju te Njega potražio i našao, da bi s Njime bio u vijeke. Stjepan je primjer služenja Kristu, kako u crkvenoj zajednici, tako i društvu, u raznim oblicima i izrazima društvene stvarnosti. Stjepan je to bio svim naraštajima kršćana, od apostolskih vremena u kojima je živio i ostat će sve do dana kada na završetku vremena Sin čovječji dođe u slavi Oca svoga, s anđelima svojim te naplati svakomu po djelima njegovim“, pojasnio je nadbiskup Vidović.

„Ni jedan štovatelj svetoga Stjepana, baš kao ni jedan kršćanin, ne može reći da ljubi Boga iznad svega, i bližnjega svoga kao samoga sebe, ako ne ljubi i svoju braću i sestre, one koji su s njime u istoj Crkvi, obitelji, susjedstvu, gradu, istoj zemlji, ako mu Božje zapovijedi nisu životno pravilo, ako mu skrb za opće dobro nije ispred skrbi za vlastite probitke ili ispred probitka točno određenih skupina. Svaki štovatelj svetoga Stjepana, baš kao i svaki iskreni i dosljedni kršćanin, zna, da uvijek i na svakom mjestu mora živjeti i raditi kao kršćanin; zna da smo na ovom svijetu u prolazu, privremeno, na proputovanju; zna da se ne može uzimati nešto za sebe na štetu drugih ili zajednice. Bude li tako činio, moći će s Psalmistom i sa svetim Stjepanom reći – u tvoje ruke Gospodine, predajem duh svoj“, protumačio je nadbiskup Vidović.

Župnik Antunović zahvalio je svima koji su pridonijeli slavlju i pozvao na molitvu za župnu zajednicu i svećenike. Slavljene su još dvije mise, jutarnju je predvodio don Nikola Juračić, a večernju vlč. Ante Antunović.

U nedjelju 30. srpnja, nakon večernje mise, održan je koncert pod naslovom „Resonet in laudibus – Neka odjekuju pohvale uz radosno klicanje“. Skladatelj je Blaženko Juračić, solo sopran – Ida Bilić Katić, solo klavir i klavirska pratnja Zoran Velić. Tijekom trodnevnice koncert su održali i pučki pivači i zborovi iz Bagalovića, Komina, Vlake i Opuzena.