Proslavljen blagdan Našašća relikvija sv. Stjepana Prvomučenika u Opuzenu
Misa na blagdan Našašća relikvija sv. Stjepana Prvomučenika u Opuzenu
U crkvi Sv. Stjepana Prvomučenika u Opuzenu u ponedjeljak, 3. kolovoza, na blagdan Našašća relikvija sv. Stjepana, slavljene su tri mise, a središnju, u koncelebraciji župnika don Ante Antunovića, neretvanskog dekana don Davora Bilandžića, prečasnog kanonika makarskog kaptola don Stipe Jerkovića te brojnih svećenika, predvodio je prof. dr. don Ivan Kešina.
Govoreći o svetom Stjepanu, prof. Kešina istaknuo je kako je sveti Luka zapisao – oni koji ga slušahu, ne mogoše odoljeti mudrosti i Duhu po kojem je govorio; preostalo je dvoje – ili se prikloniti njegovim riječima i slušati, ili, s druge strane, za što su se oni odlučili, silom ga ušutkati. Izveli su ga izvan grada i kamenovali. Njegovi progonitelji mislili su kako će ubiti Stjepana, sa Stjepanom i Krista kojega on naviješta.
„Ali, može li se istina, može li se ljubav, na ovaj način ubiti? Ne može!“ Kao što je Učitelj s križa rekao – Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine, Stjepan će reći – Gospodine, primi moj Duh, a potom – Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh! Oprašta svojim progoniteljima – to je vrhunac ljubavi – ide u smrt i oprašta. To je veličina, to je veliki svetac; svojom krvlju, svojim praštanjem, Stjepan je dokazao svoju kršćansku zrelost, ljubav za Boga, ljubav za čovjeka, makar taj čovjek bio i moj progonitelj. Što bi se dogodilo da je Stjepan predložio kompromis? Može li prorok prestati prorokovati, može li prorok ne svjedočiti onoga koji ga je poslao? Kad bi prorok i prestao prorokovati i svjedočiti, kamenje bi progovorilo. Svjedočenje za našeg Spasitelja ne dopušta trule kompromise! Od vremena apostola do danas, bezbroj je onih koji su na najrazličitije načine svjedočili Boga ljubavi, Boga milosrđa, rekao je dr. Kešina.
U propovijedi se osvrnuo na brojne kršćane koji su kroz povijest bili progonjeni zbog vjere. „I u našem narodu, prihvativši katoličku vjeru, sklopivši savez s Papom, Bogom, od stoljeća sedmog, čuvali su naši praoci vjeru kroz stoljeća, i ginuli za krst časni i slobodu zlatnu. Istina, bilo je kroz povijest i Hrvata, katolika, koji su se javno distancirali, odricali svoje vjere. Sjetimo se, u osmanlijsko vrijeme, za vrijeme Turaka u Bosni, mnogi su se poturčili. Godine 1945. toliki Hrvati, katolici odrekli su se Boga, vjere, Crkve, vrednota otaca, priključili se udbaško – kosovskom lobiju, koji je do 90-ih godina, a njihovi sinovi i unuci do naših dana, maltretirali, proganjali, ubijali“, podsjetio je dr. Kešina.
Govoreći kako je sveti Stjepan išao do kraja, bez kompromisa, dr. Kešina potaknuo je vjernike na razmišljanje na koji način svojim životom svjedoče za Boga ljubavi? „Morali bismo odgajati svoju djecu, unučad u kreposti iskrenog bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja. Ne možemo do Boga doći bez čovjeka pored sebe, jer, u tom susretu, događa se susret s Bogom. Put koji nam slijedi nije jednostavan, nije lagan. Truli kompromisi ne vode ničemu, to su porazi, izdaje i veleizdaje i čovjeka i Crkve i Boga“, rekao je dr. Kešina potaknuvši na molitvu sv. Stjepanu i Blaženoj Djevici Mariji.
Trodnevnicu za proslavu blagdana predvodio je župnik don Ante Antunović, a pjevao je župni zbor kojim ravna prof. Marijana Franičević.
