U propovijedi don Mladen je najprije kratko prikazao život sv. Pavla, ističući kako je vjerojatno potjecao iz bogate obitelji, što se može zaključiti iz njegova školovanja u Jeruzalemu te iz činjenice da je bio rimski građanin, što je bila rijetka povlastica za nerimljane u tadašnjem društvu. Pavao je odgojen u najstrožoj farizejskoj tradiciji koja je smatrala kako se bit života i religije, u biti svega, krije u vjernom opsluživanju Zakona. Stoga kad se pojavila kršćanska zajednica, koja je odstupala od služenja Zakona, za Pavla i njegove suvremenike to je bilo nedopustivo; tu, kako su smatrali sektu unutar židovstva, trebalo je milom ili silom vratiti u okvire židovstva, odnosno pod skute Zakona. Odlučujući događaj u Pavlovu životu bio je susret s uskrslim Kristom na putu u Damask. U tom susretu, koji je za Pavla bio ujedno i objava, Pavao je shvatio kako se u uskrslom Kristu nalazi ključ za razumijevanje svete povijesti njegova naroda, a ujedno i Zakona. Od tada se Pavao stavio u službu naviještanja uskrslog Krista te u tom navještenju, zbog svoga karaktera, nije štedio sebe ni svoga zdravlja ni svoga života. Bio je spreman sve podnijeti i trpjeti kako bi što više ljudi doznalo za Isusa Krista.

Nakon tri velika misijska putovanja, u kojima je dopro i do naših krajeva (Ilirika), a vjerojatno i do Iberije (današnje Španjolske), Pavao je svoju trku dovršio u Rimu, u kojem je pogubljen vjerojatno 64. ili 67. godine i to na način kako su pogubljivani rimski građani, odsijecanjem glave. Iz današnjeg slavlja, nastavio je don Mladen, možemo izvući poruku kako iz Pavlova života tako i iz njegovih spisa. Pavao se cijeli život hrvao sa svojim oporim, koleričkim karakterom, zbog kojega je prekidao prijateljstva (s Barnabom) te upadao u sukobe. Možda je to „trn u njegovu tijelu“, kojega i sam spominje u Drugoj poslanici Korinćanima. To je poruka i nama, a svatko od nas ima neki vlastiti „trn u tijelu“, neku slabost, karakterni nedostatak i sl., da ne klonemo nego da strpljivo podnosimo svoje nedostatke, stavljajući sve u ruke Božje te tako naše slabosti mogu postati izbori novih blagoslova i nove snage. I mi ćemo tada, poput Pavla doživjeti kako se „snaga u slabosti usavršuje“, jer i nama je ponuđena milost koja je dana Pavlu.

Iz brojnih poruka koje bi se mogle izvući iz njegovih spisa, propovjednik je uputio na jednu. Naime, rekao je kako „živimo u svijetu s njegovim ponudama, napastima i izazovima te se lako dogodi da se polako udaljimo od Krista i njegove Crkve.“ Potrebno nam je „trajno obraćenje, trajno otvaranje vlastite nutrine Isusu Kristu i njegovoj poruci da nas rasvijetli, da nas obasja kako bismo i mi postali ono što trebamo biti, sol zemlje i svjetlo svijeta.“ To će se dogoditi lakše što više uspijemo, poput Pavla, u središte svoga života staviti Krista raspetoga; ako uspijemo svoj život živjeti u sjeni Kristova križa, znajući da je upravo križ znak silne ljubavi kojom nas ljubi nebeski Otac. Kad upadnemo u bilo kakav oblik poteškoća pogled na Kristov križ nas podsjeća na istinu da nas Otac nebeski neizmjerno ljubi. Ta istina treba nas motivirati da budemo i živimo kao svjedoci te ljubavi u ovome svijetu, poručio je dr. sc. Parlov.

Na kraju misnog slavlja, kojeg je animirao mješoviti župni zbor pod ravnanjem prof. Mihaele Maslov, riječi zahvale svima koji su pridonijeli proslavi, osobito predvoditelju slavlja, uputio je župnik don Božo Renjić. Čestitao je svima zaštitnika župe i imendan svima koji ga slave. Budući da se na svetkovinu Župe slavi i Dan Gradskog kotara „Pujanke“ pozdravio je nazočnoga predsjednika Kotara Antu Milića i ravnatelja OŠ „Pujanke“ Matu Glavinovića. Za proslavu župne svetkovine župljani su se pripremali trodnevnom duhovnom pripravom od 22. do 24. siječnja, bogatim duhovnim programom.

Župa je osnovana 10. veljače 1980. godine, a župna crkva Sv. Pavla apostola izgrađena je nakon Domovinskoga rata. Već na Božić 1995. godine u novoj crkvi Sv. Pavla slavila se misa ponoćka, a na blagdan Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja 1996. godine, kada se slavi zaštitnik i naslovnik župe, nova je crkva bila blagoslovljena, premda još nije bila potpuno završena. Poslije toga su nastavljeni radovi na dovršenju crkve te stambenih i pastoralnih prostorija. Proteklih godina temeljito je obnovljena izvan i iznutra te prošle godine posvećena. Uz crkvu je jednostavni vitki zvonik. Na području Župe ima oko 10.000 stanovnika. OŠ „Pujanke“ pohađa oko 400 učenika i učenica. U sklopu Župe djeluje Dječji vrtić sv. Pavla apostola. Prošle godine Župa je imala 43 krštenja i 36 sprovoda, ove godine ima 49 prvopričesnika/ica i 72 krizmanika/ica. Župa ima bogat duhovni život, uz brojne molitvene zajednice i zborove tu je i oko 50 ministranata.