To je jedno od tri liturgijska čašćenja Gospe od Zečeva u Ninu koje je središnje marijansko svetište Zadarske nadbiskupije i jedno od najstarijih marijanskih svetišta Crkve u Hrvata.

Misno slavlje ispred crkve Gospe od Zečeva na otoku Zečevo predvodio je don Marin Batur, vicekancelar Zadarske nadbiskupije. Koncelebrirali su ninski župnik don Jerko Vuleta i vrški župnik don Ivica Bašić.

Proslavu blagdana Prikazanja Gospe od Zečeva utemeljio je ninski biskup Juraj Divnić (1440.-1530.) odmah godinu dana nakon Gospinog ukazanja, 1517. g. te je kao pastir mjesne ninske Crkve to ukazanje uz svjedočanstva svjedoka proglasio autentičnima.

Biskup Divnić dao je sagraditi i kapelu Gospe od Zečeva u ninskoj župnoj crkvi Sv. Anselma, nekadašnjoj katedrali drevne Ninske biskupije koju je upravo biskup Divnić velikodušno dao obnoviti 1528. g. vlastitim sredstvima te je i pokopan u grobu u Gospinoj kapeli u ninskoj župnoj crkvi Sv. Anselma.

Blagdan Prikazanja Gospe od Zečeva neodvojivo je povezan s ninskim biskupom Divnićem koji ga je utemeljio, što proslavi daje milosni apostolski pečat, i pokazuje što znači kada pastir u teškom vremenu za vrijeme osmanlijskih napada i pustošenja hrvatskih krajeva živi sa svojim narodom, izlaže sebe u trpljenju s narodom i u baštinu Crkve puku ostavi više od pet stoljeća bogatu tradiciju marijanske pobožnosti Gospi od Zečeva u Ninu. Njenom se zagovoru utječu generacije vjernika iz cijele Zadarske nadbiskupije i šire, osvjedočeni u svom životu u uslišane Gospine molitve za zdravlje duše i tijela i svakovrsnu zaštitu.

Gospa je u svojim ukazanjima bila pozvala narod na molitvu, post i pokoru. Znakovito je da se ukazala u 16. st., u doba velikih neprijateljskih opasnosti, pokazujući blizinu vjernom, a ugroženom puku u vremenu kada su Hrvati bili na udaru turskih osvajača. Ukazanje je bilo deset godina prije značajnog napredovanja Osmanlija od 1527. god., kada se na udaru našao i Nin, vjekovna vladarska prijestolnica Hrvata i kolijevka kršćanstva hrvatskog naroda. Tada su na otočiću Zečevo Osmanlije ubili redovnike pustinjake koji su tamo djelovali, a crkvu i samostan su srušili.

Biskup Divnić bio je doktor prava obrazovan na rimskom učilištu. Bavio se pisanjem, a sačuvano je i njegovo pismo papi Aleksandru VI. Na preporuku ličkog plemstva, napisao je to pismo potresen porazom na Krbavskom polju 1493. g., koje je Divnić i pohodio. Molio je Papu za pomoć, a Aleksandar VI. poslao je pomoć u novcu, hrani i za obranu.

Biskup Divnić i sam je sudjelovao 1499. g. u obrani Nina za osmanlijske opsade grada. Zbog povećane opasnosti nije sudjelovao u radu Lateranskog sabora 1512.–1517. g., jer nije želio duže vremena izbivati iz svoje Ninske biskupije i ostaviti narod bez pastira u vrijeme velike ratne ugroze.

„Gospin primjer i njeni blagdani pokazuju nam da se mir pronalazi isključivo tražeći njenog Sina. Na tom putu, dva su savjeta kako usmjeriti naš pogled prema Isusu. To su vlastite dužnosti i molitva“, rekao je don Marin u propovijedi, naglasivši kako neki ljudi ne nose svoj križ niti križ drugih ljudi, a vlastiti smatraju preteškim. Neki pak žele preuzeti tuđi križ, a na svoja ramena ne prihvaćaju vlastiti križ. „No, sveci postajemo tako da svatko vrši svoju dužnost, svoju obavezu. Tako pomažemo i drugima na putu prema svetosti“, potaknuo je don Marin, naglasivši da se svetost sastoji u tome da svatko izvršava vlastito poslanje.

„Mi ljudi zbog pale, grijehom narušene naravi, u opasnosti smo i kušnji da se bavimo tuđim poslom, obavezama, dužnostima. Bog nas želi i treba na mjestu gdje nas je postavio. To je naš put prema svetosti“, poručio je Batur.

„Kad god se okupljamo oko Gospe, slavlje Gospinih blagdana i cijeli njen život nas vjernike upućuje na Isusa Krista. Gospa sebe nikada ne postavlja u centar. To je prva velika lekcija kojoj se treba učiti od Isusove majke. Naše djelovanje i ponašanje nikad ne smije ići za tim da istakne našu osobu, važnost i veličinu. Uvijek je bitna proslava Boga“, istaknuo je don Marin, poručivši kako „sve što radimo, moramo činiti tako da zakrilimo sebe, kako bi Isus mogao doći do izražaja“.

„Zato je i molitva Gospine krunice kristocentrična, u centru ima Isusa. Iako se zove Gospina krunica i molimo u pet otajstava po 10 puta Zdravo Marijo, u centru razmatranja su otajstva Isusovog života. Marija svoj pogled usmjerava prema svom sinu Isusu. Tako želi da bude usmjeren i naš pogled, prema Isusu kojega je Marija rodila. Isus je naš Spasitelj, Sin Božji. Da Isus nije Bog, uzalud bi bilo čašćenje Gospe i naša vjera“, poručio je don Marin.

„Mi ljudi osjećamo teret i posljedice pada prvih ljudi, to zovemo istočni grijeh. Stanje istočnog grijeha onemogućava nam da budemo u potpunosti slobodni od napasti. Vidimo što je zlo, a ipak padnemo, pokleknemo, sagriješimo. No, Bog vidi i poznaje našu slabost, ali daje nam i potrebne milosti, da ipak možemo našu bitku dovesti do kraja i ‘zaslužiti’ vječni život u nebu, koji je po sebi uvijek nezasluženi i milosni dar“, rekao je don Marin.

Istaknuvši Marijine kreposti „tihe skrušenosti i poniznosti“, Batur je rekao kako Marija „nikad nije tražila svoje ja. To je velika škola i za nas. Bez obzira koliko naš život bio grešan i opterećen kušnjama, slabostima, padovima, ako poput Gospe budemo tražili Isusa i htjeli da se on proslavi, Bog će nam oprostiti i primiti nas u zajedništvo sa sobom. Nema toga grijeha i nečistoće od kojih nas Bog ne može očistiti“, ohrabrio je don Marin, govoreći u tom kontekstu o važnosti ispovijedi.

„Ne prilazimo Bogu koji nas jedva čeka osuditi, nego nam želi maknuti teret kojeg smo navukli na vlastita leđa. Ispovijed ne služi za rješavanje problema, nego za praštanje grijeha. Kad god prilazimo na ispovijed, treba reći što smo sagriješili, koji su naši grijesi i to će Bog u potpunosti uništiti, jer želi da budemo trajno sretni. A Zlo želi upropastiti ljude, sugerirajući nam, kao nekoć Adamu i Evi, da svoju sreću možemo postići sami, izvan Božjeg nauma“, upozorio je don Marin.

„Zlo nam Božji zakon želi predstaviti kao nešto što opterećuje naš ljudski život i koči našu slobodu. Nemojmo pasti u napast da sami pokušavamo definirati što je dobro, a što loše, kao što su, nažalost, učinili Adam i Eva, jer takav put vodi ljude u očaj, bijedu i nevolju“, upozorio je Batur.

Govoreći o molitvi, don Marin je rekao da taj „zdravi odnos s Bogom jedini donosi plod“. Istaknuo je važnost obitelji koja zajedno moli. Molitva obitelji pomaže da bude postojana, čvrsta, poput učenika u lađi kada im je došao Isus, pa je smirio situaciju. „Dogode se problemi i kušnje, ali ipak na kraju nema razrušene situacije. Zato je lijepo vidjeti obitelj, osobito supruga i njegovu ženu, kad zajedno dolaze nedjeljom na misu. Gdje se molitva zaboravi, zametne se psovka, laž, kleveta, a to Bog nikako ne želi“, poručio je Batur, rekavši da je „naša vjera i odnos s Bogom poput baterije koju, kad se isprazni, moramo uključiti u struju, inače je beskorisna te poput ljudskih stanica koje trebaju hranu da bi preživjele, poput loze i trsa, da ne bismo uvenuli. Tako je i s vjerom. Ako se ne hrani, gasi se“.

„Ako snagu i nadahnuće ne tražimo u Isusu, pronaći ćemo je negdje drugdje. Ali u tim drugim stvarima nećemo biti sretni, nego ćemo se osjećati loše kad završe. Primjer je ovisnost o drogi, iz koje čovjek ne dobiva snagu, nego zapravo želi preživjeti trenutak. Ili kad živimo sreću u nemoralnim situacijama i načinima, tada pokušavamo ne razmišljati o zlu koje to sadrži u sebi. Budemo li snagu tražili u Isusu, dobit ćemo ono što nas uvijek održava na životu“, poručio je don Marin Batur.

Nakon mise održan je ophod s Gospinim kipom oko crkve na Zečevu, na čelu s križem i barjacima. Potom je ninski župnik Vuleta u južnom podnožju crkve blagoslovio lađe i automobile, moleći Božju zaštitu ljudima na putovima. Prije mise puk je molio slavna otajstva krunice.

Za blagdan Gospe od Zečeva, čudotvorni kip Gospe od Zečeva koji se inače nalazi u ninskoj župnoj crkvi, prenosi se na otočić Zečevo. Kada je lijepo vrijeme za plovidbu, Gospin kip u procesiji se nosi do Gospinog mula, stavi u lađu i preveze u procesiji lađama morem od Gospinog mula u Ninu do otočića Zečevo. Ove godine, zbog valova južnoga vjetra i sigurnosti, Gospin kip prevezen je iz ninske crkve Sv. Anselma na otočić Zečevo kopnenim putem.

Posljednjih godina do crkve na Zečevu može se doći i automobilom. Vjernike koji su hodočastili pješice na Zečevo, ujutro u 6 sati u ninskoj župnoj crkvi blagoslovio je župnik don Jerko. Neki vjernici dođu s automobilom do početka otoka Zečevo, a onda pješice hode otočkom uzbrdicom do crkve, putem moleći krunicu i berući poljsko cvijeće, tzv. Gospino cviće.

Među vjernicima koja je u skupini žena hodočastila pješice iz Nina do Zečeva bila je Marija Radović, povratnica iz Amerike u rodni Nin. Na Zečevo hodočasti pješice sedam godina. „Svaku godinu idem pješice na Zečevo, a ove godine ću se i vratiti pješice od Zečeva do Nina. Krenuli smo ujutro u 7 sati, putem je bilo lijepo. Stali smo kod crkve Sv. Jakova na vrškom mulu i kod crkvice u Jasenovu, kod bunara smo se osvježili. Putem smo izmolili četiri krunice i pjevali marijanske pjesme, ubrali smo cvijeće da ga na otočiću blagoslovimo. I duša je puna. Tako ćemo i natrag do Nina. Imamo za koga Boga moliti, zavjetujem se za mojih četvero djece i šestero unučadi. Gospa od Zečeva puno mi znači. Rođena sam u Ninu, još od malih nogu za mene je to najveće hodočašće i blagoslov. Treba hodočastiti da se širi vjera, da se naši mladi pokrenu, da što više idu u crkvu. Majka Božja stvarno je čudo, da se to ne može opisati“, rekla je Marija Radović.

Blagdan Prikazanja na Zečevu u dostojanstveno molitveno zajedništvo okupio je vjernike iz Ninskog dekanata i hodočasnike iz Zadra, koji su skrušeno predavali potrebe i nakane zagovoru Majke Božje, s krunicom u ruci i pred Gospinim kipom.

Gospa od Zečeva u Ninu časti se tri puta godišnje. Na otočić Zečevo hodočasti se na blagdan Prikazanja 5. svibnja te na Dan domovinske zahvalnosti 5. kolovoza.

Najveće i središnje čašćenje Gospe od Zečeva je na zavjetnu svetkovinu Gospe od Zečeva u Župi sv. Anselma u Ninu, kada Nin zahvalno i zavjetno pohodi tisuće hodočasnika iz cijele Zadarske nadbiskupije. Ta je svetkovina pomični blagdan, slavi se svake godine prvog ponedjeljka prije svetkovine Uzašašća Gospodinova s više misnih slavlja i procesijom, od kojih središnju misu i procesiju kroz Nin tradicionalno predvodi zadarski nadbiskup.