Nin, (IKA) – Župa sv. Anselma u Ninu, nekadašnjem crkvenom sjedištu Hrvatske, u utorak 26. kolovoza proslavila je blagdan sv. Anselma, svog naslovnika i zaštitnika. U župnoj crkvi Sv. Anselma misno slavlje predvodio je ninski sin fra Anselmo Stulić, predstojnik i župni vikar franjevačkog samostana i župnog ureda sv. Nikole Tavelića u Rijeci. Crkvu u Ninu utemeljio je biskup Anselmo, jedan od 72 Isusovih učenika koji je preko Galije doplovio u Nin. Ninska biskupija utemeljena je u 9. st., a ukidanjem 1828. g. priključuje se Zadarskoj nadbiskupiji. Moći sv. Anselma u relikvijaru u Ninu časte se od prvih stoljeća kršćanstva. U ninskoj župnoj crkvi, nekadašnjoj katedrali, pred velikom oltarnom slikom biskupa Anselma i njegovih suradnika koji su poznavali Isusa, upućena je molitva da budemo istinski nasljedovatelji prvih vjerovjesnika i misionara. Fra Anselmo je potaknuo da se dublje uđe u razlog Anselmova dolaska u naše krajeve; zašto se udaljio od svoje domovine i žrtvovao da bi prenio poruku koju je primio od Krista. Vjerovao mu je više nego ikakvoj ljudskoj sigurnosti. A vjera nije statika, nego zahtjevni hod, rekao je fra Anselmo, istaknuvši: “Nema navjestitelja Božje riječi koji nije prošao kroz muku vjerovanja, kroz muku svog predanja toj Riječi. Nemojmo se zadovoljiti onim što jesmo. Mi moramo nešto postati, svaki dan sve više. To je zahtjevnost vjere”. To iskustvo treba živjeti i prenositi drugima. Božji poslanik ne može biti prijetnja, premda često slušamo da se Crkva nema pravo miješati u društvenu stvarnost. Ne možemo biti dvolične osobe, u Crkvi jedno a u društvu drugo, upozorio je fra Anselmo. “Crkva je rođena od Krista i darovao ju je svima. Mi smo Crkva, kao građani, društvo. Zato Krist želi da budemo nositelji mira, bez obzira kakvi su naši tzv. protivnici, vukovi ili janjci. Mi ne smijemo mijenjati svoju ćud. Ona uvijek mora biti evanđeoska, ćud janjeta koje se dariva za život. Zato Isus želi da radije budemo žrtvovani nego da mi druge žrtvujemo”, rekao je fra Anselmo, upitavši kako se osjećala četa Kristovih učenika kad ih je Krist poslao u nemirni i njima nimalo skloni svijet. No vjera nema oslonac u ljudskoj snazi, nego onome što je za nevjernika nesigurno, a kršćaninu najveća sigurnost: Bogu. Bez spremnosti da radi Krista sve žrtvujemo nećemo ostvariti plan koji je Bog za svakog pojedinog zacrtao, rekao je fra Anselmo i poručio: “Odbiti Isusov poziv ne samo da će rastužiti Isusa i mene; već je to odbijanje mog pravog mjesta u povijesti Božjeg spasenja. Da su sv. Anselmo i ostali odbili Božji poziv, bili bi promašeni, neostvareni ljudi. Sve što mi planiramo, to je naše. Ako to i ne ostvarimo, nismo puno izgubili. Ali ono što Bog s nama planira, a to ne prepoznamo ili odbijemo, to je promašaj povijesti; to je pomanjkanje mog osjećaja što moram biti u ovom trenutku za Boga i ljude; što ja moram ostvariti, što će biti i drugima ponos, radost i korist. To iskustvo ne živim sam, nego kao moj hod unutar Crkve koja ima svoje posebno poslanje za svakog; jer je poslana od Krista da nas šalje i pomaže da prepoznamo darove Božje koje baš za mene ima u ovom trenutku i radi dobra zajedništva”.

To iskustvo dolazi izvana, ali neće značiti ako nije duboko u čovjeku njegovo osobno iskustvo. Smisao života je biti zaljubljen u onog koji se zaljubio u mene. “Zaljubljenost zahtjeva potpuni odgovor, glavu i srce. Iskustvo radosti i zadovoljstva moramo prenositi. Isus očekuje moj osobni odgovor i nitko ga ne može dati umjesto mene jer je vjera osobni čin”, istaknuo je fra Anselmo, dodavši da nije važno što su Ninjani nekad bili dobri vjernici; važno je sad biti dobra zajednica vjernih. “Po Kristovom nalogu svi smo pozvani biti sv. Anselmo, Božji trudbenik, trudbenik Evanđelja koji dijeli odgovornost za njegovo širenje. Ponosni smo na Anselma. Ali da li je taj ponos naše pretvaranje ili skrivanje prave istine? Ako je pravi ponos, on nas goni na djelovanje. Ili u većini spadamo u indiferentne kojima je svejedno; koji će se ponositi svecima, a istovremeno njihovu poruku neće slijediti? To je izdaja! To je ono čega se svaki od nas mora bojati, da se baš na njega to ne odnosi!”, upozorio je fra Anselmo, dodavši da često vidimo samo terete onog što bi moglo biti milost u nama. No vjera je milost. “Teret je zato što nisam dovoljno otvoren toj milosti i prihvaćam ju s rezervom. Onda mi postaje sve veći teret. Vjera je iskustvo da mene netko traži, a ne prvotno da od mene nešto traži”, rekao je propovjednik. Vjera sv. Anselma treba imati upliva u našu vjeru. Zaštitnici se ne slave samo naizvan, nego su pomogli da se vjera sačuva i bude živuća, rekao je fra Anselmo. “Ninska kalelarga vodi prema svom središtu, a to je crkva. A koliki prođu mimo nje? Hoće li sutra imati tko hodati tim ulicama, osim turista? Muzeji nemaju vrijednost ukoliko iza njih ne stoji život. A života će biti ukoliko bude vjere i spremnosti da slijedimo stope sv. Anselma, njegove muke da Božju riječ donese do nas i rizike života dok ju je naviještao. Moramo biti prenositelji vjere novim generacijama, kao što smo je i mi naslijedili od prethodnih. Nemojmo da sutra ne bude onih koji se neće imati na čemu ponositi; jer vjera je prvi ponos kršćanina. Jesmo li uvjerljivi? Govorimo li iskreno što nosimo u srcu i živimo li ono što govorimo? Proslijedimo vjeru koju su nam sveti zaštitnici donijeli žrtvom i naporom, da bi i drugi mogli slaviti naše zaštitnike i ponositi se njima”, zaključio je fra Anselmo u propovijedi.