Misno slavlje predvodio je župnik Cerovnika i Oštarija i čuvar svetišta Gospe od Čudesa pop Ante Luketić, koji je na početku istaknuo kako tim „blagdanom i njegovom proslavom želimo biti bliže Bogu i čovjeku ali i samom sebi, poput sv. Antuna pustinjaka, te podsjetio na tradiciju proslave ljetnog blagdana sv. Antuna Padovanskog u lipnju te zimskog sv. Antuna Opata u siječnju.

„Ovom proslavom bilježimo i 10 godina uređenja ove kapele, 20 godina od osnutka Gospićko-senjske biskupije i 25 godina od dolaska na prostor Vojnovca prognanih Hrvata iz Bosne,“ podsjetio je na početku propovjednik te naveo osnovne podatke iz života sveca rođenog u Egiptu koji je živio čak 105 godina i koji je umro 356. godine. Svu svoju imovinu je razdijelio, zbrinuo sestru te otišao u pustinju gdje se molio i postio. Glavno je pitanje kada se mi želimo maknuti od svakodnevice je li to s ciljem da se udaljimo od bližnjih ili da se približimo Bogu. Sv. Antun shvatio je u pustinji kako pristupiti bližnjima. Bio je toliko priznat u svoje vrijeme da je bio pozivan da tumači temelje vjere.

Osvrnuvši se na nedavni blagoslov obitelji, propovjednik je istaknuo čestu pojavu a to je potištenost i beznađe u obiteljima uslijed napuštenosti starijih od strane mlađih, kao i težina nošenja s teškim bolestima. Upravo je sv. Antun obilazio bolesne od gube i kuge te je odgajao buduće duhovnike, rekao je Luketić i zahvalio Vojnovčanima što su sačuvali duh slavljenja sv. Antuna, kako doseljeni prognani iz Bosne, tako i domaći vjernici. Nemir koji danas često nalazimo kod ljudi posljedica je neusklađenosti duha, duše i tijela. Uzor nam treba biti snaga ljubavi, Antunovljeve ljubavi prema sebi a onda i prema drugima. Danas smo slijepi pred Božjim duhom jer smo se oslijepili duhovima sadašnjice. Trebamo naučiti kao sv. Antun ljubiti sebe da bi mogli ljubiti bližnje, zaključio je pop Luketić.