Euharistijsko slavlje predslavio je don Ivan Perić, župnik i upravitelj Svetišta Presvetog Srca Isusova u Studencima, a suslavio je mjesni župnik fra Ivana Ivande.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Katedralni zbor „Marija“ pod ravnanjem don Dragana Filipovića, a čitanja i molitvu vjernika čitali su članovi Trećeg franjevačkog svjetovnog reda sa Širokog Brijega, koji tradicionalno sudjeluju u organizaciji proslave.

Perić je propovijed naglasio važnost sv. Josipa kao uzora u vjeri, odgovornosti i samozatajnoj službi. „Veličina i svetost svetog Josipa nije samo u njegovoj ulozi u Svetoj Obitelji, već i u tome što nije bježao od zadaće koju mu je Bog namijenio“, istaknuo je propovjednik, povlačeći paralelu sa žrtvom hrvatskih branitelja i civilnih žrtava kroz povijest.

U nastavku homilije Perić je upozorio na potrebu kolektivnog pamćenja i čuvanja uspomena na poginule. „Groblje mira ne može u punini biti groblje mira dokle god ne pronađemo i ne otkrijemo sve žrtve mučki ubijene“, rekao je, dodavši da se to ne čini iz osvete, nego iz poštovanja prema žrtvama i njihove žrtve radi nas živih.

Propovjednik je također podsjetio na važnost očuvanja suvremene memorije naroda, navodeći primjer postavljanja spomen-obilježja u Studencima 8. svibnja, u znak sjećanja na zaustavljanje prolaska JNA 1991. godine.

Na kraju propovijedi pozvao je sve vjernike da ne zaborave svoju povijest i da svakodnevno iskazuju zahvalnost Bogu i svim onima koji su dali život za slobodu: „Neka svako jutro počne molitvom i zahvalom, za darovani život i našu Domovinu.“

Na kraju misnog slavlja, fra Ivan je zahvalio svima koji su pridonijeli organizaciji događaja, posebno propovjedniku don Ivanu Periću. Tom prigodom prenio je i pozdrave fra Miljenka Miće Stojića, povjerenika Komisije HBK i BK BiH za hrvatski žrtvoslov, koji zbog obaveza nije mogao prisustvovati.

Don Ivan Perić podijelio je završni blagoslov, a mnogi su se vjernici i nakon mise zadržali u molitvi, tišini ili u obilasku križeva svojih najmilijih. Groblje mira nastavlja se uređivati i razvijati kao mjesto zajedničkog sjećanja, zahvale i molitve, čuvajući dostojanstveno hrvatsku povijest i žrtvu.