Sukošan, (IKA) – “Vrijeme traži odvažne borce za Božje stvari. Na potezu su angažirani kršćani, zaljubljenici i propovjednici Kristova križa; kršćani koji se nadaju, vjeruju i ljube”, poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u Sukošanu, predvodeći 13. kolovoza svečano misno slavlje na blagdan sv. Kasijana, zaštitnika Sukošana po kojem je to primorsko mjesto i dobilo ime. Sukošanska crkveno-pučka fešta jedna je od rijetkih svetkovina u Hrvatskoj koja proslavlja toga ranokršćanskog mučenika a Sukošanci ga od davnina štuju kao svog zaštitnika; od 1864. g. u župi se čuva srebrni relikvijar s česticom njegova tijela. Kasijan je zagovornik dobre žetve i pomoćnik u teškim tjeskobama, a 1952. Pio XII. proglasio ga je zaštitnikom učitelja i stenografa. U propovijedi je mons. Puljić opisao život sv. Kasijana, istaknuvši da mučenici spadaju u početke organiziranog kršćanstva te su ugrađeni u temelje Crkve i hrvatskog prostora, osobito obalnog dijela od Kotora do Poreča. Nadbiskup je rekao da 80 posto svetaca i blaženika koje je proglasio Ivan Pavao II. nose aureolu mučenika. Budući da je 20. st. dalo brojne mučenike nacizma, komunizma i fašizma, taj je papa pozvao mjesne Crkve da ne zaborave spomen onih koji su trpjeli za vjeru potaknuvši na prikupljanje potrebne dokumentacije. “I Crkva u Hrvata je Crkva mučenika; od vremena osmanlijske tiranije, stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraću, logori i grobišta od Dravograda i Maribora do Ogulina i Gospića, od Maceljskih šuma i Jazovke, od Golog Otoka, Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Foče, Zenice i Mostara. I u Domovinskom ratu, u obrani zemlje, identiteta, vjere i svog naroda, naši su očevi veliku pomoć nalazili u okrilju nebeskih zaštitnika. U tom vidu valja razumjeti i odluku hrvatskih biskupa da se svim znanim i neznanim mučenicima vjere od početaka kršćanstva u našem narodu postavi spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mučenika na Udbini, a izgradnjom crkve u starogradiškom zatvoru vrati dug nevino osuđenim svećenicima koji su bili prisiljeni svojim rukama rušiti tu crkvu. Stara Gradiška je postala mjesto svećeničkog progona i stradanja. Tamo je samo 1955. g. bilo u uzništvu 211 svećenika”, rekao je mons. Puljić, dodavši da će tu crkvu biskupi i svećenici graditi svojim osobnim darom kao trajan molitveni spomen njima u čast, kako bi općinstvo svetih progovorilo glasnije od tvoraca zla. Šezdeset godina nakon odredbe komunističkih vlasti da se sruši, župna crkva sv. Mihovila u Staroj Gradiški opet je obnovljena. Tamo će se okupiti hrvatski kler na svoje godišnje zborovanje, rekao je nadbiskup. Poželjevši da zborovanje sukošanskog puka pokaže spremnost svjedočenja za Kasijanove ideale, mons. Puljić je zaključio: “Zahvalni Bogu za očeve i majke koji su stoljećima bili postojani i vjerni svojim korijenima i povijesti u znaku križa, molimo sv. Kasijana koji je na vlastitoj koži osjetio dramu borbe dobra i zla da svojom ljubavlju i nebeskim zagovorom štiti Sukošan”.