U uvodu homilije vlč. Bistrić istaknuo je kako je sv. Martin prvi svetac koji nije mučenik, a proglašen je svetim zbog velikih kreposnih djela i velike mudrosti Božje. Želio je živjeti život pobožnosti, odijeljenosti, život siromaštva, i kao veliki vojskovođa, kao jedan od onih koji su pripadali rimskom životu, u kojem su branili, osvajali – on je postao osvojitelj ljudskih srdaca.

U tome je zapravo bio revan, jer mu je bilo bitno, ono što je i danas nama – propovijedati i svjedočiti Božju Riječ. Zato se nadam da, to, što su vaši pređi izabrali toga velikog sveca znači da nećete zaboraviti svjedočiti svoju vjeru, da nećete biti oni koji će stati u neku drugu dimenziju bezvjerstva, kao što to danas kaže sveti Ivan apostol u drugoj poslanici – ‘čuvajte se da ne izgubite ono što ste stekli’, jer, doista, u ovom vremenu prepunom različitih događanja, te praznovjerja koja su ušla pod krinkom kršćanstva, lako je izgubiti ono što smo stekli, upozorio je vjernike vlč. Bistrić.

Nema veze što će vas vaši stavljati na stup srama, ponižavanja, nemojte se bojati biti svjedoci vjere, na kraju krajeva, Bog nikada nije prozivao pravedne, svete, nego grešnike. Samo grešnici raskajana srca mogu prepoznati veliko Božje milosrđe. Zato vam to stavljam danas na srce, da u svom životu znate svjedočiti vjeru, da znate svjedočiti Isusa Krista, znate biti trajni lik Božji.

Ono što smo slušali danas, nadam se da ćete i ponoviti koji put nakon ove mise ‘blaženi oni koji hode po zakonu Gospodnjem’. Koliko god psalmist to govorio, zapravo je to i poruka sv. Martina. Sve ovo ljudsko je ništa, budalaština, jer kaže sv. Ivan – ‘iziđoše na svijet mnogi zavodnici, koji ne ispovijedaju Isusa Krista, zavodnici i antikristi… Zato, čuvajte se onih koji vam ruše snagu vjere, jer onaj koji nema vjere, u njemu nema života.

Sveti Martin pokrio je siromaha svojim plaštem. „Koga ste vi pokrili, koga pokrivate, znate li pokriti siromaštvo čovjeka, ne mislim na robu, ima je i previše, znate li pokriti čovjeka koji pati, koji prolazi različite bolesti, znate li pokriti ljude koji su izrugani, stavljeni na stup srama“, zapitao je don Damir… Tek tada se možemo i ja i vi zaustaviti i reći – slavimo svetoga Martina, tek tada, naglasio je.

Sveti Martin prolazio je različite faze u svome životu kao veliki propovjednik, kao veliki sluga evanđelja, kao onaj koji je zapravo stao mnogima na žulj, jer je govorio upravo protiv onoga što danas ljudi čine i stavljaju kao prioritet života – bogatstvo i imanje! Zato rastite u vjeri, upravo Martinove trajne poslušnosti Bogu, vi, kao njegovi štovatelji volio bih da uđete u otajstvo štovanja – da znate – koliko je pretrpio kao propovjednik Božje Riječi, da znate vidjeti – koliko je zapravo bio odbačen od onih koji su tražili da bude biskup… Zašto? Jer je ljubio Boga, pojasnio je propovjednik…

Zato danas u ovom svetom divnom biskupu volio bih da pronađete najprije uzor života, jer bez toga on zapravo postaje samo formula, folkloristika, običaj bezdušnosti i ničega, praznine i bezvjerstva a mislim da nam to sv. Martin onako ratoboran, kao vojnik, ne bi dopustio. Zato s Kristom izgrađujte sebe slušajući evanđelje, čitajući one milosne – jer danas kaže u psalmu 119 – blaženi oni, koji čuvaju propise Njegove čitavim srcem svojim. To je naš kršćanski život. Bez toga smo samo mrtva puhala u ovom svijetu, isti kao pogani i bezvjernici, jer onaj koji ne poštuje Boga, onaj koji ne moli Boga, taj ne vrši njegove zapovijedi, taj živi samodostatnost – na to nismo pozvani!

„Tamo gdje vidiš bijedu, nemoj da ti jezik bude veći – nego uzmi i pokri i reci – što tebe briga, zar u svoji kući nemaš to i to? … To reci onima koji se brinu o tuđem poslu, ‘ministrice i ministri tuđih poslova’. Manite se takvih, jer od Boga ne dolaze, jer Boga ne slave, a Martin bi volio biti samo jedno – biti on, da znamo slijediti njega u svjedočanstvu vjere“, zaključio je homiliju vlč. Bistrić, zazvavši zagovor sv. Martina.