Prije početka misnog slavlja, predslavitelj don Davor Bilandžić, neretvanski dekan, blagoslovio je restaurirani kip sv. Roka i svetohranište, a potom je slijedila procesija. Slavlje su uzveličali članovi metkovskog župnog zbora a za klavijaturama je bila prof. Marija (Maja) Jerković.

Slavlje blagdana  sv. Roka, njegov životni primjer, uistinu nam mogu pomoći – kako izbjeći nedosljednosti i nesklad u svom životu. Dvije su poruke  života ovoga sveca. Sveti Roko je bio povezan s Bogom, gajio je ljubav prema potrebnima. Živio je u 14. stoljeću, rano je ostao bez roditelja. U dvadesetoj godini života prodao je sva svoja dobra, razdao siromasima i zaputio se na hodočašće prema Rimu. Na tom hodočašću, njegovao je okužene bolesnike u gradovima koje je pohađao, te tako i sam obolio od kuge. Izgnan iz grada, nije se predavao. Utjehu je pronalazio u Božjoj providnosti, promišljajući o Kristovoj napuštenosti na križu.

Prema predaji, kad je sv. Roko u jednom periodu života živio sam, kažu, da mu je pas donosio jesti i lizao mu rane. Budući da Roko nikada nije ostavio Gospodina Boga, ni Bog nije njega ostavio, našao je načina kako će mu pomoći. Tako je Bog pokazao Roku ono što je zapisano u Svetom pismu. Bog ga je držao uza se i pomagao: „Kao što si ti meni služio, tako ću se ja pobrinuti da tebi nište ne nedostaje. Kao što si ti htio do kraja pripadati meni, tako ću i ja tebi pokazati, da u svakom trenutku vodim računa o tebi!“

„U današnje vrijeme, osobito kod nas u Europi, kad u mnogočemu nedostaje i nestaje uporišna točka i orijentir života, ovakva slavlja, prigoda su nama vjernicima da se na jedan način odupremo svojevrsnom getu na koji smo sami pristali, dopuštajući da pluralizam svede religiju na privatnu stvar. Kao kršćani, pozvani smo da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, te se u našem životu ne bi smjelo dogoditi da su samo nedjeljna i ovakva slavlja osigurana za vjeru, a ostali dio tjedna za ostalo“, naglasio je predslavitelj.

Roka nije slava odvojila od Boga, jer je shvatio: „Pusti sve, i slavu i čast i bogatstvo i novac. Što će mi to, ako izgubim Boga, tj. na kraju krajeva, ako izgubim sebe. Sve mi to može biti samo opterećenje u životu i sve me to može odvojiti od Boga, a ja Bogu želim pripadati do kraja!“ Takav je bio sveti Roko. Trudimo se i mi u svom životu biti takvi, poručio je vjerenicima u homiliji vlč. Bilandžić.

Crkva sv. Nikole u Borovcima zaštićena je kao trajno kulturno dobro i nematerijalna baština. Iz Konzervatorskog zavoda iz Imotskog, prilikom nedavnog posjeta, pohvalili su Borovčane kako drže do svoje crkve, rekao je don Davor.

Napravljen je pozadinski oltar na kojem su vraćeni kipovi sv. Nikole i sv. Roka, kao što je to bilo i nekada, napravljen je i mali oltar za sv. Antu a Gospina slika premještena je s kora na lijevu stranu do oltara. Pozadinski oltar izrađen je od hrasta i bijelog jasena. Prošle godine restauriran je kip sv. Roka a početkom ove godine stiglo je i svetohranište sa restauracije. Napravljen je oltar, a  u tijeku je i uređenje okoliša.