Sarajevo, (IKA/KTA) – Svečanom euharistijom proslavljen je 25. lipnja naslovnik Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale Presveto Srce Isusovo. Misu u sarajevskoj katedrali slavio je vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom i vrhbosanskim pomoćnim biskupom Perom Sudarom te uz koncelebraciju 23 svećenika. Na misi se, između ostalih, okupio veći broj redovnica raznih družbi, među kojima provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije s. Kata Karadža i provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Provincije Majke Divne s. Julijana Djaković. Također su sudjelovali bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a dio njih asistirao je tijekom misnog slavlja. Dobrodošlicu svima nazočnima uputio je kardinal Puljić, pozdravljajući posebno generalnog postulatora Družbe Isusove u Rimu o. Antona Witwera, napominjući da je među kauzama i ona o časnom sluzi Božjem Petru Barbariću. Kazao je i da su među koncelebrantima dvojica zlatomisnika: vrhbosanski svećenik don Luka Brković i svećenik američke biskupije Detroit rodom s Kosova don Anton Kira, koji je zajedno s kardinalom Puljićem i biskupom Komaricom pohađao Bogoslovno sjemenište u Đakovu.
Propovijedao je isusovac o. Mihaly Szentmartoni, duhovnik u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. „Blagdan Presvetog Srca Isusova je blagdan Božje milosrdne ljubavi. Osnovna poruka tog blagdana je: Božja je ljubav vjerna. To znači, da Bog nas voli i onda, kad smo slabi, jadni i grešni. On nas voli bezuvjetno. To se zove milosrđe. Isus je utjelovljeno Božje milosrđe. Božja se ljubav očituje prema nama u Isusovu dobrom Srcu… Milosrđe je zapravo drugo ime za ljubav, ali ne za bilo kakvu ljubav: Milosrdna ljubav je ona koja ide ususret čovjeku u potrebi, u patnji, u nesreći. Milosrdna ljubav ne čeka da je se moli za pomoć, nego ona sama vidi gdje je potrebita pomoć. Takvu ljubav nalazimo u prispodobi o milosrdnom Samaritancu koji na svom putu prema Jeruzalemu nailazi na izubijanog čovjeka. Prispodoba opisuje ljubav tog dobrog Samaritanca s tri glagola: on je pogledao čovjeka u potrebi, on se sagnuo da mu zavije rane i on ga je podigao, položio ga na svog magarca i odveo ga na sigurno mjesto. To je 1jubav našeg Isusa, a simbol te milosrdne ljubavi je upravo njegovo veliko Srce. Glavna karakteristika Isusove ljubavi da je ona aktivna ljubav. Veličanstvena poruka blagdana Presvetog Srca Isusova jest da nas on, Isus, traži u svim našim životnim situacijama”, kazao je Mihaly. O značenju Isusove ljubavi u čovjekovu svagdanjem životu, govorio je na primjeru sv. Ivana Krstitelja kojega je Isusa susreo barem tri puta. Prvi susret Isusa s Ivanom Krstiteljem se dogodio, dok su obojica bila još u majčinom krilu. Drugi susret dogodio se na rijeci Jordanu, gdje je Ivan krstio. Isus je ušao u svagdašnji život Ivana Krstitelja, u rutinu njegova života, u njegov poziv da bude Krstitelj… Treći Isusov susret s Ivanom Krstiteljem dogodio se kad je Ivan bio u tamnici. Istina, evanđelja ne govore nam o tome, da je to bio osobni susret. U životu svakog čovjeka postoje ta tri susreta s Bogom, rekao je o. Mihaly. Prvi naš susret s dragim Bogom dogodio se još prije našeg rođenja, onda kad nas je zamislio u ljubavi, i kad nas sazdao u majčinskom krilu. Uspomena toga prvog susreta s Bogom upisana je u nas mozak, u naše srce, u našu dušu i ne može se nikad više izbrisati. Drugi naš susret s Isusom događa se u našem svagdanjem životu, u življenju svoga staleža i u obavljanju svojih obaveza. Od nas se traži vjernost u braku, odnosno u svećeničkom zvanju i to vjernost do kraja, u svim situacijama, osobito u časovima poteškoća… Postoji još jedan, vrlo dragocjen susret s Isusom, a to je sveta ispovijed, osobni susret s Bogom dobrote. Treći put dragog Boga ćemo susresti u patnji, koja ce nas prije ili kasnije zadesiti. Tada je dobro znati, da u našim patnjama nikad nismo sami, nismo zaboravljeni. Dragi Bog misli na nas, poznaje nasu patnju, a Isus se naginje nad nama kao milosrdni Samaritanac, zavija naše duševne i tjelesne rane, tješi nas, hrabri i daje pomoć”, kazao je o. Mihaly te zaključio: „Na svetim sličicama koje prikazuju Presveto Srce Isusovo obično stoji i slika Bezgrešnog Srca Marijina. Ta dva Srca te dvije ljubavi spadaju zajedno. Majčinska milost Bezgrešne Djevice sastoji se u tome da nas uvijek vodi k Isusu i da se uvijek moli za nas.”
Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler” pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.