Proslavljen sv. Mihael, zaštitnik grada i Šibenske biskupije
Proslava sv. Mihovila u Šibeniku
Šibenik (IKA )
Ne mogu biti kršćanin ako nisam čovjek, ako moja ljudskost i vjera, vanjština i nutrina, duhovnost i moral, nisu u skladu – ako ne govore tko je kao Bog, tko je kao čovjek, upozorio nadbiskup Marin Barišić na središnjem misnom slavlju
Šibenik, (IKA) – Svetkovina svetog Mihovila zaštitnika grada Šibenika i Šibenske biskupije proslavljena je u nedjelju 29. rujna na trgu pred šibenskom katedralom. Svečano misno slavlje i procesiju ulicama grada predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Koncelebrirali su predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, biskupi hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk, dubrovački Mate Uzinić, gospićko-senjski Mile Bogović, kotorski Ilija Janjić te biskup domaćin Ante Ivas. Koncelebrirao je i provincijal franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman.
Proslava je tradicionalno okupila velik broj vjernika iz svih dijelova biskupije. Slavlje je počelo pozdravnim riječima biskupa domaćina Ante Ivasa. Istaknuo je kako svetog Mihovila slavimo u Godini vjere u kojoj cijela Crkva želi čuti Božji poziv na pravo i obnovljeno obraćenje. Želimo živu i djelotvornu vjeru prenijeti budućim naraštajima, poručio je biskup Ivas, dodavši da svetkovinu svetog Mihovila slave u ozračju događaja proglašenja blaženim Miroslava Bulešića koji je krvlju posvjedočio da je Bog iznad svega, a Božji zakon prvi u svemu i za svakoga. U vremenima u kojem i u našem narodu sve agresivnije djeluju sile zloga, koje Božje zakone i vjeru nastoje prikazati nepotrebnima, pa čak i štetnima za život i budućnost našega naroda, naših obitelji; potrebno nam je zajedništvo u molitvi i vjeri kao i uzajamna solidarnost da se odupremo i u vjeri ustrajemo, istaknuo je biskup Ivas.
U propovijedi nadbiskup Barišić podsjetio je da se u slavlju svetoga Mihovila prepoznaje i traži zajedništvo, mir, pravednost, solidarnost, za što nam je uz naše ljudske napore uvijek potrebna i zaštita Neba. U Mihaelovu imenu je poruka – Tko je kao Bog, istaknuo je splitsko-makarski nadbiskup, svjedočeći kako to nije pitanje, već radosni usklik osobne ispovijesti i navještaja svima. Tko je Bog, vidi se u Njegovu odnosu prema čovjeku, po Njegovim anđelima, a vrhunac Božjeg milosrđa jest u Sinu koji iz ljubavi prema nama čovjekom posta. Isus Krist, utjelovljeni Bog, došao nas je potražiti, susresti, spasiti. Za Boga nitko nije toliko daleko da se ne može vratiti; nitko nije toliko izgubljen da se ne može naći; nitko nije toliko mrtav, a da ne može biti oživljen. Za Gospodina nema izgubljenog slučaja, rekao je nadbiskup, dodajući da vjera ne osigurava od patnje, bolesti, pa ni smrti, ali daje smisao i nadu da možemo živjeti u nadi Božjih obećanja. “Pozvani smo svjedočiti i prenositi svojoj djeci i unucima najveće blago vjere: Boga, koji iz ljubavi prema nama čovjekom posta. Koliko ovu istinu govori i svjedoči vaša životna priča svojoj djeci, poštovani roditelji, oče i majko? Ima li mjesta i vremena u tvojemu srcu za Boga, molitvu, euharistijsko slavlje, solidarnost s Njime u potrebnima? Naše zauzimanje za pravdu i istinu, osobno i u javnim ulogama, doista govori tko je za nas Bog”, rekao je nadbiskup Barišić.
U nastavku je zapitao koliko vjernici drže do svoje veličine i dostojanstva svoga bližnjega. “Nije li danas čovjek u opasnosti da u tehničko-znanstvenom mentalitetu i u pohlepnoj tržišnoj ekonomiji degradira svoje dostojanstvo, prepušten onoj zavodničkoj biti-kao-Bog. Takav čovjek, zatvoren u svoj racionalizam, nesposoban je shvatiti vrijednost stvari i smisao života. Pred nama su dva tipa izbora racionalnosti. Zatvorena racionalnost, samo u ovdje i sada, ili otvorena racionalnost, prema konačnom ostvarenju života u Božjoj budućnosti. Upravo onoj zatvorenoj, luciferskoj racionalnosti suprotstavlja se Mi-ka-el”, naglasio je nadbiskup Barišić. U nastavku je rekao da se čovjek rađa sa zovom vječnosti. Ne može se ignorirati etičko-moralna dimenzija dobra i zla, istine i laži, pravde i nepravde, solidarnosti i sebičnosti, ljubavi i mržnje. Naša budućnost, budućnost ljudskoga roda, nije samo na liniji vodoravnog saveza, već saveza s našom vertikalom, s onim gore, savezom s Nebom – s onim “Tko je kao Bog”. Ideologije na vodoravnoj površini lijevo ili desno zatvaraju nam otvorenost Neba. Ponekada začipaju Nebo svojim oblacima. Svi ti pokušaji ostaju bezuspješni. Oblaci se razmiču, ishlape i nestanu. Čini se da nisu baš bezazleni neki današnji pokušaji začipanja Neba ideološkim oblacima kada je riječ o braku, obitelji i odgoju, upozorio je nadbiskup Barišić. Vjernicima je posvjestio da se Boga ne može skrivati od javnosti. “Ne mogu mu dati pristup u privatnost, a udaljiti ga iz javnosti. Ne mogu biti sad jedno, sad drugo. Ne mogu imati dva odgoja, jedan privatni a drugi javni. Jedan doma, drugi u školi. Ni dva braka, jedan javni a drugi prikriveni. Pomalo i neprimjetno briše se granica i razlika između istine i laži, dobra i zla, vrline i grijeha. Svaki čovjek ima svoje neotuđivo dostojanstvo koje treba poštovati u njegovoj slobodi, izborima i pravima. Ali nametati svoje ideološko uvjerenje i to većini roditelja i građana, protivi se demokratskom sustavu. Ovaj narod dugim snovima i teškom mukom, uz tolike žrtve dobio je svoju Domovinu i zaslužio slobodu, očuvao svoj kulturni, nacionalni i religiozni identitet. Na putu slobode održala ga je i podržala snaga i nada Kristova križa i uskrsnuća, saveza s otvorenim Nebom, sažetim u izričaju: Tko je kao Bog! – Tko je kao čovjek! Zato nositelji odgovornih uloga u vlasti ovo nikako ne bi smjeli zaboravljati i ignorirati. Samo oni koji žele i vole svoju Domovinu i kojima je doista stalo do njenog duhovnog identiteta i cjelovitog rasta i napretka, dostojni su obnašati odgovorne uloge u društvenoj vlasti. Toga bi trebali biti svjesni i biračko tijelo i dotični kandidati. Prije svega, ovo treba biti u svijesti samih nas kršćana u najširem ekumenskom smislu riječi, katolika, pravoslavnih, protestanata i svih ljudi dobre volje”, rekao je nadbiskup Barišić, pozvavši kršćane na otvoreno svjedočenje svoje vjere. “Ne mogu biti kršćanin ako nisam čovjek, ako moja ljudskost i vjera, vanjština i nutrina, duhovnost i moral, nisu u skladu – ne govore tko je kao Bog, tko je kao čovjek. Nismo ni svjesni da su naše unutarnje smetnje uzrok naše neljudskosti. Umjesto da mi sebe ispitamo, često svu krivnju bacamo na druge i na izvanjske okolnosti. Osuđujemo kriminal, a sudjelujemo u krađi; kritiziramo nepoštenje, a izigravamo propise; napadamo nepravdu, a slijedimo put snalaženja; protestiramo protiv povlastica, a sami tražimo veze. U svjetlu vjere ‘Tko je kao Bog’ trebalo bi nama daleko više biti na srcu socijalna pravda, poštenje i solidarnost, nego svim ostalima koji tome pristupaju s drugih vidika”, zaključio je nadbiskup Barišić na svečanoj misi u Šibeniku.
Na proslavi svetkovine svetog Mihovila uz predstavnike župa Šibenske biskupije u ophodu starim dijelom grada i rivom sudjelovale su i brojne civilne udruge, škole, vrtići, kulturno umjetnička društva te predstavnici vlasti.
Srebreni lik sv. Mihovila tradicionalno su u ophodu nosili redarstvenici Policijske uprave Šibensko kninske. Slavlje i procesiju pjevanjem je uveličao Mješoviti zbor katedrale Svetog Jakova i župe Varoš, pod ravnanjem prof. Jelene Cetinić te uz orguljašku pratnju Franka Klisovića. Procesiju je animirao generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić.