Hvar, (IKA) – Svečano i sadržajno Hvar je proslavio svetkovinu pape i mučenika sv. Stjepana I., zaštitnika grada i Hvarsko-bračko-viške biskupije, koji se slavi i kao Dan grada Hvara. Blagdanskoj proslavi nazočili su mnogi uzvanici i gosti, među kojima je zapažena skupina hodočasnika župe sv. Jakova iz Šibenika. Crkvena proslava započela je 1. listopada navečer uoči blagdana u katedrali procesionalnim iznošenjem relikvijara sv. Stjepana te njegovim izlaganjem, a potom pjevanjem svečane Večernje. Nakon obreda u katedrali izveden je kraći program pred katedralom, u kojemu su sudjelovale limene glazbe iz Hvara i Selaca na otoku Braču.
Na sam blagdan u utorak 2. listopada, u katedrali je slavljena svečana misa nakon procesije preko Trga sv. Stjepana. Euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan, s kojim su koncelebrirali splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić, šibenski biskup Ante Ivas, kotorski biskup Ilija Janjić, dubrovački biskup Mate Uzinić te uz biskupa domaćina Slobodana Štambuka više svećenika i redovnika. Biskup Štambuk istaknuo je da je sv. Stjepan bio papa u 3. stoljeću, u kojemu je u Crkvi vladala nesloga i sukobi među pojedinim biskupima, a on je mudrošću i odlučnošću uspio sačuvati jedinstvo i slogu. “Ne podsjeća li nas to i na naše vrijeme i prilike u našoj zemlji”, zapitao se hvarski biskup te preporučio više sloge i razumijevanja onima koji na sukobima i razlikama nastoje graditi vlast i moć.
U propovijedi je biskup Milovan usporedio današnje vjernike s apostolom Petrom koji se za oluje hodajući po vodi našao u nevolji, te kriknuo: “Gospodine, spasi me!” Isus je pomogao Petru, ukorivši ga: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” I suvremeni čovjek u životnoj oluji, odnosno u nevolji je bespomoćan ako je malovjeran, ako nema pouzdanja u Boga. Nažalost, nastavio je biskup, i naša je domovina, odnosno “Zvonimirova lađa”, kako ju je nazvao pjesnik, trenutačno u teškoj oluji i čini nam se da tone prema dnu, a od potonuća mogu je spasiti samo one vrijednosti, koje su je i kroz minula stoljeća spašavale od propasti. Te su vrijednosti vjera u Boga i život u krugu kršćanskih obitelji, u kojima se istinski živi vjera i u kojima je život najveća vrijednost, i to život od začeća do smrti. Oni koji nam ne žele dobro udaraju upravo na te vrijednosti i nastoje djeci i mladima nametnuti svoj svjetonazor, po kojemu se roditelji isključuju iz odgoja i obrazovanja. Čak je i rad “na udaru” protivnika kršćanskog svjetonazora, jer u našoj domovini u kojoj ljudi vole i žele raditi imamo mnoštvo nezaposlenih i dužnih i umjesto da im odgovorne političke strukture stvore uvjete za rad, svakodnevno novi radnici ostaju bez posla. Gdje je izlaz i je li uopće moguće naći spas i izaći iz tako teške krize, zapitao je biskup Milovan i zaključio: “Naravno da postoji izlaz, ali moramo biti svjesni da smo djeca Božja, da imamo dušu koju niti jedna svjetovna sila i moć ne može ubiti. Uzalud sav trud svih protivnika vjere i kršćanstva, jer povijest nas uči da su uvijek na kraju oni izgubili bitku. Stoga, dragi vjernici, s punim pouzdanjem u Boga, a uz zagovor vašeg zaštitnika pape i mučenika sv. Stjepana hrabro kročite kroz život, ne budite malovjerni i ne bojte se, jer milosrdni Bog će vam u nevolji uvijek pružiti ruku”.
Liturgijsko pjevanje za misnoga slavlja izvodio je katedralni zbor, kojim je ravnala maestra Klara Milatić uz pratnju na orguljama mladog orguljaša Marka Pranića.