Proslavljen zaštitnik Vrhbosanske nadbiskupije i prvostolnice

U koncelebraciji su bili banjolučki biskup Franjo Komarica, pomoćni banjolučki biskup Marko Semren i još sedmorica svećenika. Sve je pozdravio kardinal Puljić.

Na početku homilije kazao je kako u životu čovjeku najteže pada kad doživi da je nevoljeno biće, da je odbačen te da nijedna bolest čovjeka ne pogađa tako kao taj osjećaj odbačenosti, nevaljanosti. „Često puta to čovjek i pomalo zaboravi, na toda je iz ljubavi stvoren i da je za ljubav stvoren. Zato je maloprije u Evanđelju divno rečeno – ‘gledat će onoga kojeg su proboli’. Mi u ovom vremenu kad pomalo racionalizam vlada ili možda čak indiferentizam, kako Papa reče jednom zgodom da je moderni ateizam indiferentizam, čovjek lako padne u tu krizu da je nevoljeno biće, to danas modernim rječnikom zovu depresija, izgubi nadu. Zato je Crkva u tim trenucima kad je vidjela da čovječanstvo klizi jednom samoracionalizmu, a izgubivši osjećaj čovjekova srca, uvela svetkovinu Božanskog srca, da bi upravo promatrajući to Božansko srce prepoznali da smo voljena bića, da nas Bog voli. To lijepo kaže Prvo čitanje, prorok upravo kroz svu povijest spasenja želi ukazati kako se Bog brine za svog čovjeka, kao za malo dijete za koje se roditelji brinu. Međutim, čovjek je otupio da prepozna tu ljubav jer mu se previše navukla mrena sebičnosti, koristoljubivosti i više nije sposoban od toga grijeha prepoznati da je voljeno biće“, kazao je propovjednik i dodao kako sv. Pavao opisuje dimenzije ljubavi – širinu, dužinu, visinu, dubinu – da bi ih čovjek prepoznao.

U nastavku je kardinal protumačio kako Bog nikada nije napustio čovjeka, ali da je čovjek izgubio sposobnost prepoznati to jer je grijeh zamaglio njegov pogled i tu sposobnost razmišljanja srcem. „Nije dovoljno samo pameću razmišljati, znanje nije dovoljno, ono je potrebno, ali nije dovoljno. Znanje treba da siđe do srca – zato sv. Ciprijan, tumačeći molitvu, govori, baš sam to danas u Službi čitanja čitao, valja moliti srcem, ne samo riječima, ne samo pameću, nego srcem. To znači otvoriti srce Božjem srcu da Bog progovori našem srcu, da se čovjeku odjedanput vrati pouzdanje, vrati nada, vrati se hrabrost, volja za životom“, naglasio je i pojasnio kako je svetkovati Božansko srce zapravo svetkovina u kojoj čovjek sebe traži, u kojoj otkriva da je voljeno biće.

„Valja učiti od Gospodina. Učiti. I On je obećao – naći ćete spokoj svojim dušama. Zato je potrebno da u ovom nemirnom ozračju nađemo mir – to ćemo učiniti učeći od Njegova božanskog srca. Kako Ciprijan reče – moleći srcem, ne samo pameću, vratiti čovjeku da bude svjestan da ima srce, da zna komunicirati srcem, ali uvijek spojeno s pameću. Goethe je rekao: ‘Ne daj mi Bože živjeti s čovjekom koji nema srce, ali ne daj mi Bože živjeti i s čovjekom koji radi bez pameti’. Dakle jedno i drugo je važno. To je zrelost čovjeka – da spoji pamet i srce“, zaključio je kardinal.

Pjevanje je predvodio mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom vlč. Marka Stanušića.