PROSLAVLJEN ZLATNI SVEĆENIČKI JUBILEJ BISKUPA KOSA

Đakovo, 11. 7. 1994. (IKA) – Tradicionalne “Đakovačke vezove”, koji su počeli u subotu 7. srpnja, svečano je otvorio biskup đakovačko-srijemski Ćiril Kos popodnevnom koncelebriranom misom u katedrali. Bio je to i nadnevak njegova svećeničkog ređenja u istoj katedrali prije 50 godina. Uz slavljenika, u misnom je slavlju sudjelovao i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giulio Einaudi.
Drugog dana održavanja te najveće slavonske folklorno-kulturne manifestacije, biskupa i njegove goste ranom su zorom budnicom pozdravili đakovački vatrogasci. Potom je slijedio mimohod s više od dvije tisuće sudionika smotre u narodnim nošnjama, a u 10 sati prije podne biskup je u prepunoj katedrali predvodio svečanu misu s narodom sabranim iz svih krajeva Slavonije. Propovijedao je pomoćni biskup Marin Srakić, ocrtavši slavljenikov životni put i mnogostruki rad u tijeku 50 godina svećeništva, a napose u posljednjih 20 godina njegove biskupske službe. U koncelebraciji je bio i apostolski nuncij, pomoćni zagrebački biskup Juraj Jezerinac te đakovački kanonici, profesori i svećenici, uz sudjelovanje predstavnika đakovačkih i slavonski društvenh i kulturnih ustanova, te predstavnici vlasti. Na svečanom objedu biskupu su trostruki jubilej čestitali apostolski nuncj, biskup Juraj Jezerinac u ime zagrebačke metropolije, rektor đakovačkog Bogoslovnog sjemeništa i predstavnik bogoslova i studenata đakon i duktor Dražen Kušen.
Trostruke obljetnice biskupu Kosu čestitao je i papa Ivan Pavao II. koji u pismu biskupu slavljeniku između ostaloga kaže: “Posljednjih godina mnogo toga Ti je zadavalo brige zbog rata, koji je buknuo u Tvojoj domovini. Vjernici su prisiljeni napustiti domove, razorena su svetišta pa i same župe, mnogi su vjernici i svećenici ubijeni, izvršena su strašna krvoprolića, naročto u gradovima Vukovaru, Osijeku, Vinkovcima… Ti, Časni Brate, uvijek si u bezbrojnim tjeskobama svima pružao primjer svećeničkih vrlina razboritosti i mudrosti kao i pobožnosti i vjernosti. Doista si marnim propovijedanjem, ljubavlju i skrbi za sve a najviše za siromašne, bolesne i napuštene, divno upravljao svojom crkvenom zajednicom. Želimo da se što prije i sretno ispuni ono što si sebi za cilj postavio u mjesecu travnju 1992. godine i oko čega si se bespoštedno i s velikom očinskom brigom trudio: da se prognanici u domovinu vrate i da se ratom razorena sela ponovno sagrade. Primi, Časni Brate, naš topli pozdrav i našu iskrenu čestitku za Tvoje svećeničke i biskupske pothvate”.