Istina je prava novost.

Proslavljena 10. obljetnica svetišta Božjega milosrđa na Ovčari

Deseta obljetnica prvoga hrvatskog svetišta Božjega milosrđa na Ovčari kod Đakova svečano je proslavljena u nedjelju, 21. lipnja.

Program zahvalne proslave obuhvaćao je tri dijela: euharistijsko klanjanje pred Presvetim koje su pripremili i predvodili članovi Vijeća Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa iz Pule, Splita i Zagreba, a pjevanjem animirao DUHOS Band; svečana Misa koju je predvodio dehonijanac o. Andrzej Wośko, koordinator Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa, u zajedništvu s braćom svećenicima, a pjevanjem obogatio zbor župe sv. Nikole iz Sikirevaca, te blagoslov novouređenog svetišta na otvorenom.

Riječi dobrodošlice i pozdrava prije mise pristiglim svećenicima i brojnim hodočasnicima, pretežito iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Požeške biskupije, uputio je vlč. Miro Tomas, upravitelj svetišta Božjega milosrđa. Istaknuo je da je osnovni smisao tog zajedništva zahvaliti Božjoj dobroti i milosrđu za svaku utjehu i snagu isprošene na tom mjestu tijekom deset godina njegova postojanja.

U prigodnoj homiliji o. Wośko pozvao je sve na sabranost i molitvu Duhu Svetomu, da riječi koje im upravi naiđu na razumijevanje i budu na korist dušama. Tri pitanja, tri životna primjera, tri tumačenja – tako bi se ukratko mogla sažeti propovijed o. Wośka. „Znate li plivati u moru – Božjega milosrđa?“, glasilo je prvo propovjednikovo pitanje. Uslijedio je slikovit primjer o lađaru i profesoru filozofije koji su plovili lađom. U svojoj nadmenosti profesor je počeo ispitivati lađara zna li išta o filozofiji, zna li išta o astronomiji ili pak nešto o svemiru. Odgovor lađara na svako pitanje bio je isti: „Ne znam“. „Ti si nitko i ništa… Ništa ne znaš… Prokockao si život…“, odgovorio mu je bahato profesor. Nastavili su plovidbu. Odjednom se uzburkalo more, podigao se silan vjetar i uzljuljao lađu. Lađar se tada okrenu svome suputniku, mudrome profesoru, i upitao ga: „A znaš li ti plivati?“. „Ne znam“, odgovori u strahu profesor. Na to će mu lađar: „Prokockao si život…“ „To je razlog“, nastavio je o. Wośko, „zašto sam vas pitao znate li plivati po moru Božjega milosrđa?“, te dodao kako bi svatko trebao Bogu reći da je dobar, da ga voli i da želi učiti i naučiti plivati po moru Božjega milosrđa, a jedno od sredstava koje će u tome pomoći je i krunica Božjega milosrđa koja je u suvremenom svijetu, uz Očenaš, molitva koja se najčešće moli. „Dobro je moliti tu molitvu i uhvatiti se Božjega milosrđa“, rekao je o. Wośko, „jer je to zadnja slamka spasa za čovječanstvo. Inače je prokockalo život…“

Pošto je pozvao na obraćenje, na pokoru, popravak života, propovjednik je postavio i drugo pitanje: „Čime ispunjuješ svoju dušu, svoj život, svoju obitelj i svoju kuću“, te na njega nastavio primjer o kralju i dvojici sinova. Kako bi se odlučio kojeg će zakraljiti i postaviti baštinikom, obojici je dao šest talenata neizmjerne vrijednosti i svakome naložio da trebaju nečime, po vlastitoj prosudbi, volji i želji, ispuniti kraljevski dom… Prvi sin za djelić iznosa nabavi puno slame i njime ispuni dvor, a preostali iznos u škrtosti ostavi za sebe. Drugi sin, pošto isprazni kuću od slame kojom je brat ispunio dvor, ode i kupi veliku debelu svijeću. Zapali je i ona svojim sjajem osvijetli i ispuni čitav dom… Svjetlo je raspršilo mrak… Otac ponosno ostavi sve mlađemu, radujući se njegovoj mudrosti. „I zato vas ponovno pitam, čime ispunjujete svoj život, svoju dušu, kuću, obitelj, svoju zajednicu, svoj narod. Ispunjavate li ga istinskim Svjetlom, Isusom Kristom? Ako ne, molim vas kao štovatelj Božjega milosrđa, ispunjujte svoj život Milosrdnim Isusom, redovito idite na nedjeljnu misu, ispunjujte svoj život svakodnevnom molitvom na koljenima, ispunjujte svoj život Božjim milosrđem, živeći po šest istina katoličke vjere i po Božjim i crkvenim zapovijedima.“

Treći primjer bio je povezan s pitanjem „Tko je za mene Krist, tko je za mene Milosrdni Isus?“, nadahnuto primjerom mladog četrnaestogodišnjeg svetca, mučenika Joséa Sancheza del Rija, ubijenog u Mexicu s usklikom „Živio Krist Kralj“ na usnama. „Je li i za mene Krist Bog i Kralj, kao što je bio Joséu Sanchezu del Riju ili blaženom Alojziju Stepincu? Za koga se opredjeljujete, čijim se priznajete pred ljudima? Za Krista ili protiv Krista? Ako protiv njega, onda je potrebno imati svijest o postojanju pakla kojeg je u svom Dnevniku opisala i sv. Faustina, po posebnoj Isusovoj naredbi, kako se nitko ne bi mogao opravdavati da ondje nitko nije bio, da ga nitko nije vidio. (…) Stoga redovito se pitajte, i sebe i druge: Znate li plivati po moru Božjega milosrđa, čime se ispunjavate, i tko je za mene Krist“, zaključio je o. Wośko.

Na završetku mise vjernici su se u miru i dostojanstvu razišli svojim domovima, prethodno izražavajući naklonom štovanje relikviji sv. Faustine koja je bila iznesena pred kip Milosrdnog Isusa postavljenom u samom središtu novouređenog prvog hrvatskog svetišta Božjega milosrđa u Hrvatskoj o 10. obljetnici postojanja.