U župi Tavankut, na sjeveru Bačke, dvadesetak kilometara zapadno od Subotice i na samo tri kilometra od državne granice s Republikom Mađarskom, nalazi se u Gornjem Tavankutu, kapela sv. Ane. Podignuta je 1924. godine.

Proštenjarsku misu koncelebrirali su župnik u Žedniku Franjo Ivanković, biskupov tajnik Dražen Skenderović te župnik Marijan Vukov. Na raspolaganju za ispovijed bio je vlč. Tomislav Vojnić Mijatov, porijeklom iz župe Tavankut, a na službi u Župi sv. Jurja. Na početku mise biskup Fazekas rekao je da su „danas naša srca ispunjena zahvalnošću prema dragome Bogu, koji nam je sačuvao ovu crkvu. Ujedno se sjećamo svih onih, koji su svoje znanje, umijeće i rad uložili u izgradnji ove crkve. Za njih ćemo moliti u misi. Nećemo zaboraviti u svojim molitvama ni one koji se i danas velikodušno i odano brinu za ovaj Božji dom“.

Evanđelje je navijestio te propovijedao vlč. Ivanković, koji je od 1998. do 2021. bio župnik u Tavankutu. U homiliji je rekao „da je naš Bog veličanstven, a u isto vrijeme tako jednostavan i blizak svima koji ga žele slušati. Mnogi su čeznuli za dolaskom Spasitelja, a Joakim i Ana nisu bili ni svjesni da su oni neposredno omogućili dolazak Isusa Krista koji će postati jednim od nas u krilu njihove kćeri. Tako je njihova loza ostala dovijeka i nije izbrisana dika njihova (usp. Sir 44,13).“ Vjernike je potaknuo da ne zaborave slaviti nedjelju kao dan Gospodnji dolaskom na zajedničko slavljenje euharistije. „Čuvajmo se težačkih poslova nedjeljom i svetcima. Ostanimo vjerni svojim korijenima. Kroz povijest ovaj kraj je bio pun života i vrijednih osoba koje su vrijedno radile i sklapale ruke moleći blagoslov da ono što čine ne bude uzaludno. Uzdajmo se u Boga i njegovu svemoć, a ne samo u naše planove. To pouzdanje u Boga Ani i Joakimu je dalo milost da dobiju potomstvo za kojim su toliko čeznuli“, rekao je.

Prisjećajući se godina svoje službe u Tavankutu, vlč. Ivanković iznio je neke crtice iz povijesti ovoga kraja i kapele. Spomenuo je da „povezanost Tavankućana sa Zagrebom svjedoči i to da je umjesto prve slike sv. Ane nabavljen novi kameni oltar iz toga grada.“ Spomenuo je neka imena osoba koje su bile privržene kapeli te svojim radom, darom i trudom dale veliki doprinos župnoj zajednici. Vlč. Ivanković je zaključio: „Znam da nam je ova kapela prirasla srcu. U njoj smo Bogu upućivali mnoge molitve i hvale. U ovu kapelu su godinama dolazila i braća Štefković, Josip, Mirko i Nikola od koji su dvojica postali svećenici, a Mirko i biskup. U ovoj kapeli mnogi su primili sakramente: krštenja, pričesti, pomirenja, ženidbe. Sve njih, kao i sve one koji ovdje redovito dolaze slaviti Boga uključujemo danas u molitve i molimo zagovor sv. Ane da ih štiti“.

Pjevanje na misi je vodila orguljašica Elizabeta u pratnji župnoga kao i dječjeg zbora. Mladi iz HKPD Matija Gubec su bili u bunjevačkoj nošnji te i na taj način uljepšali euharistiju. Nazočni su bili također nositelji slavlja župne Dužijance (proslavljene nedjelju prije) veliki bandaški par Nikolina i Dario te mali bandaški par Natalia i Nikola kao i mali gradski bandaš Marko.

Na kraju mise župnik Vukov zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga jubileja.

Na sam dan spomendana sv. Ane slavljena je večernja misa. Župnik Vukov u homiliji je istaknuo da trebaju biti zahvalni Bogu što im je kroz pretke darovao ono najvažnije: vjeru koja vodi u život vječni.

Župljani, osobito mještani Gornjeg Tavankuta, na ovo slavlje pripremali su se devetnicom u čast sv. Ane. Svaku večer se pjevalo sv. Ani, molila krunica te litanije njoj u zagovor. Svih devet dana se okupljao lijepi broj vjernika na ovu pobožnost. Svaku večer je kapela bila puna, bilo je više naroda nego običnom nedjeljom kroz godinu. Molilo se na sljedeće nakane: za poštovanje svetosti života, za kišu i povoljne vremenske prilike, za duhovna zvanja, za mlade, za bračne parove i obitelji, za stare, bolesne i nemoćne, za posvećenje ljudskog rada, za dar praštanja i pomirenja i za milost blažene smrti.