Misno slavlje predvodio je regensburški biskup dr. Rudolf Voderholzer u koncelebraciji s pomoćnim biskupima Reinhardom Pappenbergerom i Josefom Grafom, plzeňskim biskupom u miru Františekom Radkovským te drugim svećenicima, đakonima i članovima stolnoga kaptola, a u nazočnosti brojnih vjernika, bogoslova, redovnica, predstavnika različitih biskupijskih društava i udruga te vitezova i dama Papinskog viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog.

Pozdravljajući sve nazočne na početku misnoga slavlja, biskup Voderholzer zahvalio je Bogu za dar svetoga Wolfganga koji povezuje ljude, pokrajine i narode, a upućujući pozdrav hodočasniku mons. Nedjeljku Pintariću podsjetio je da je crkva sv. Wolfganga u Vukovoju u Hrvatskoj jedna od najjužnijih kapela na svijetu gdje se časti sv. Wolfgang.

„Za ovo sam posebno slavlje uspio dobiti ‘pravog’ Wolfganga“, rekao je biskup Voderholzer, pozdravljajući propovjednika mons. Wolfganga Ipolta, biskupa biskupije Görlitz, najistočnije njemačke biskupije s njemačko-poljske granice, s kojim zajedno djeluje u Njemačkoj biskupskoj konferenciji, čestitajući mu ujedno i imendan.

Biskup Ipolt je na početku propovijedi podsjetio da je Regensburška biskupija tijekom jubilejske godine poduzela mnoge inicijative u smjeru produbljivanja povijesnih, kulturalnih, glazbenih djelatnosti te društvenih inicijativa u kojima je govorila o svom svetom biskupu Wolfgangu. „Danas u njegovom slavlju pogledajmo još jednom što on vjernički znači za nas; što ja u tom svecu vidim da me njegovo djelovanje može nadahnjivati za život današnje Crkve“, rekao je propovjednik Ipolt, pojasnivši nadalje tri aspekta svečeva života: sv. Wolfgang kao učitelj s osjećajem za bližnjega kojemu treba naviještati Radosnu vijest; kao bogotražitelj koji svoju vjeru sraslu s Bogom svjedoči aktivnim i kreativnim životom, te kao ‘umjetnik’ u umijeću umiranja.

„Otvorite vrata i pustite sve one koji me žele vidjeti kako umirem. Umiranje nije sramota, sram se odnosi samo na loš život. Neka svi vide u mojoj smrti što mogu očekivati, a bojati se u svojoj“, naveo je biskup Ipolt posljednje riječi sv. Wolfganga, podsjetivši na posljednje sate svečeva života kada je 994. godine umirao u crkvi sv. Ottmara u Puppingu, nakon što su njegovi pratitelji branili pristup ljudima koji su se gurali u crkvu da bi vidjeli smrt glasovita biskupa. Sveti Wolfgang je htio da i u njegovoj smrti ljudi nauče kako živjeti s Božjim milosrđem, zaključio je biskup Ipolt.

Čestitavši svim dijecezanima Regensburške biskupije jubilej i blagdan, biskup Ipolt je na završetku propovijedi jubilejskog slavlja zaželio svima nazočnima da govor o vjeri pokušaju svjedočiti svojim životom, osobnim zauzimanjem i molitvom te da Boga uzmu za ozbiljno u svome životu, kao što je to učinio i njihov pastir Wolfgang, koji je uvidio da kršćanska poruka jest škola života te da treba biti jezgra vjerničkog djelovanja, kako u prošlosti tako i u 21. stoljeću.

Na završetku misnoga slavlja, biskup Voderholzer pojasnio je da je Regensburška biskupija dala za tu jubilejsku prigodu izraditi novi relikvijar sv. Wolfganga, s moćima sv. Wolfganga i ostalih regensburških svetaca – sv. Emerama, sv. Ane Schäffer i sv. Erharda, u obliku tesarske sjekire-bradve, koja je jedan od simbola sv. Wolfganga, s obzirom da im je od stručnjaka preporučeno da drevni svečev relikvijar čuvaju u riznici. Novi relikvijar je na početku slavlja u svečanoj procesiji donesen pred oltar, a prije završne molitve pred pokrajnjim oltarom sv. Wolfganga, biskup Voderholzer je i prvi put udijelio svečani blagoslov s novim relikvijarom koji će se sada moći nositi na različitim liturgijskim slavljima diljem biskupije.

Svečarsko raspoloženje uveličao je i Zbor bazilike sv. Emerama pod ravnanjem Matthiasa Schilera i orguljsku pratnju dr. Johannesa Buhla, koji su pjevali Misu pape Marcela, poznatog talijanskog renesansnog skladatelja rimske skladateljske škole Giovannija Pierluigija da Palestrine.

Samo vjeruj, usudi se živjeti

Geslo jubilejske 1100. godine bilo je „Samo vjeruj, usudi se živjeti“, a otvorena je 31. listopada 2023. misnim slavljem u bazilici sv. Emerama. Sv. Wolfgang je bio u središtu brojnih slavlja, akcija i inicijativa u biskupiji Regenburg. Održano je biskupijsko hodočašće u St. Wolfgang u Austriji, kao i hodočašće u Neukirchen beim Heiligen Blut na kojem su sudjelovali češki biskupi, a brojni hodočasnici su sudjelovali na 15 hodočašća koji su išli po vrlo organiziranim trasama Puta sv. Wolfganga, predvođeni biskupom Rudolfom. O tom hodočašću je i snimljen dokumentarni film, emitiran na Austrijskoj državnoj televiziji uoči svečeva spomendana.

Održana su i brojna predavanja, osobito na inicijativu Katoličkog obrazovanja odraslih, približavajući, sagledavajući i produbljujući različite aspekte apostolskog djelovanja učitelja, redovnika, svećenika i biskupa Wolfganga. Skladane su i nove glazbene kompozicije, poput „Wolfgang Musical“ koji je imao svoju premijeru u Regensburgu.

Objavljene su i brojne znanstvene publikacije koje su ažurirale starija izdanja te novim pristupima dale još dublji uvid u život i značenje svetog Wolfganga. Upravo je kapitalno monografijsko djelo urednika Klausa Unterburgera i Daniela Rimsla, pod naslovom „Wolfgang – Biskup regensburški, svetac europski: Povijest, štovanje, umjetnost“, objavljeno u okviru proslave 1100. obljetnice. Na više od 600 stranica objavljeni su prilozi 31 autora o sveukupnom europskom pogledu na sv. Wolfganga, koji, kako u predgovoru piše biskup Voderholzer „daju svoj doprinos kako bi se Wolfgangovo znanje i njegov rad, njegovi duhovni poticaji preuzeli i nasljedovala njegova predanost Europi utemeljenoj na kršćanskim temeljima“. Prvi put je na karti europskih zemalja objavljen prikaz svih mjesta, njih više od 350, u kojima se tijekom prošlosti i sadašnjosti razvijao kult sv. Wolfganga, pa je tako i ucrtan i hrvatski Vukovoj, u župi Presvetoga Trojstva u Klenovniku, gdje se već više od 500 godina nalazi svečeva crkva. Monografije su uručene svim uzvanicima na završetku prigodne večere nakon misnoga slavlja, a uručujući monografiju mons. Pintariću, biskup Voderholzer otvorio je monografiju i pokazao nazočnima da je i Vukovoj u Hrvatskoj označen na otisnutoj karti.

Kako se u 16. stoljeću u Regensburgu po Wolfgangu nazivao novac, a na zlatnicima se nalazio Wolfgangov lik, za prigodu jubileja Regenburška biskupija izradila je prigodnu medalju s likom sv. Wolfganga, a u Hrvatskoj je akademski kipar Damir Mataušić izradio idejno rješenje za medalju s motivima sv. Wolfganga iz svečeve kapele u Vukovoju. To je idejno rješenje aplicirano na majice te je zajedno s knjižicom o „hrvatskom“ Wolfgangu, Vuku, Bolfniku, predana biskupu Voderholzeru.

Siromašni vjerovjesnik i bogati biskup

Wolfgang je rođen vjerojatno 924. godine u Pfullingenu u Baden-Württembergu, a umro je 31. listopada 994. godine u Puppingu kod Passaua u Austriji. Pohađao je samostansku školu na otoku Reichenauu, nastavio školovanje u Würzburgu, postao benediktinski monah u Einsiedelnu, a 968. ga je augsburški biskup Ulrich zaredio za svećenika. Kao siromašni vjerovjesnik naviješta evanđelje u Norikumu (današnje područje Austrije i Slovenije), sve dok ga – potaknut njegovim uspješnim djelovanjem Pilgrim, biskup Passaua, nije predložio za regensburškog biskupa. Od godine 972. pa sve do smrti bio je biskup Regensburga.

U pobožnim se predajama naglašavaju njegove moći liječenja, sposobnost istjerivanja Zloga te njegova brižna skrb za bližnje. Wolfgang se zauzimao za to da monasi i kanonici žive prema pravilima, reformirao je samostane, provodio strožu stegu među redovnicama i monasima. Osnovao je ženski benediktinski samostan sv. Pavla u Regensburgu, opatiji sv. Emerama postavio je, u osobi Ramwolda Trierškog, reformi odanog opata. Godine 973. odobrio je – unatoč protivljenju katedralnoga klera – odvajanje Češke (Bohemije) od njegove biskupije, omogućivši osnivanje Praške biskupije. U doba ustanka bavarskog vojvode Henrika Svadljivca godine 976. Wolfang je stao na stranu cara Otona II. Godine 978. sudjelovao je u kaznenom pohodu Otona II. protiv zapadnofranačkoga kralja Lotara te naposljetku i u njegovoj vojni u Italiji od 980. do 983. godine. Heinrich Svadljivac, pošto je bio svrgnut nakon ponovnog ustanka, i nakon što ga je car Oton II. ponovno postavio za bavarskog vojvodu te je u međuvremenu stekao nadimak „sklon miru“, povjerio je Wolfgangu odgoj svoje djece, kao i djece kasnijega cara Henrika II.

Pobožna predaja govori o Wolfgangovu povremenome pustinjačkom životu na jezeru Abersee, danas upravo po njemu prozvanom Wolfgangsee (Volfgangovim jezerom) u Austriji, gdje se nalazi i svečeva crkva u gradu St. Wolfgang. Kad se bavarski vojvoda Henrik Svadljivac odlučio na ustanak protiv Otona, Wolfgang se, budući da nije mogao spriječiti rat koji se rasplamsavao, godine 979. povukao u samostan Mondsee, a odatle na jezero Wolfgangsee, da bi tamo živio kao pustinjak.

Wolfgang je, prema predaji, u samoći proveo ukupno sedam godina, sve dok njegovo konačište nije otkrio jedan lovac te ga je izaslanstvo iz Regensburga zamolilo da ponovo preuzme biskupsku stolicu. Nije želio odbiti taj zahtjev, no navodno je prorokovao da se nakon njegove smrti na grobu u Regensburgu neće dogoditi nijedno čudo, dok na mjestu svojega pustinjaštva neće uskraćivati pomoć. Višestrano i obzirno djelovanje u Regensburgu Wolfgangu je još za života priskrbilo štovanje. Osobito je nastojao promicati odgoj i duhovni život klera i redovništva. Bio je iznimno obljubljen u svojoj biskupiji, između ostaloga i zbog svoje čovjekoljubivosti i dobrote, zbog velike poniznosti i skromnosti.

Dok je Volfgang 994. godine posjećivao regensburške posjede u Istočnoj marki (Ostmark) uzduž Dunava, umro je u Puppingu kod Passaua. Wolfgangovo je tijelo preneseno u Regensburg, gdje je pokopano u samostanu sv. Emerama. Godine 1052. njegove su kosti svečano iskopane po želji pape Lava IX. Grob se danas nalazi u Wolfgangovoj kripti u bazilici Sv. Emerama.

Životopis sv. Wolfganga i knjiga s izvještajima o njegovim čudima, koje je prije 1050. godine napisao prepošt Arnold od Sv. Emerama, izričaj su njegova spasonosnog djelovanja među ljudima. Knjiga Vita Volfkangi Otloha od Sv. Emerama nastala je prije 1062. godine. U kasnome srednjem vijeku Wolfgang je bio jedan od najpopularnijih svetaca. Crkva sv. Wolfganga u istoimenom mjestu u Austriji , bila je nakon prve jubilejske godine 1300., u jeku rasplamsavanja europskih hodočasničkih puteva prema Rimu, Santiago de Composteli i Einsidelnu, jedno od najomiljenijih hodočasničkih odredišta.