Biskup Pozaić misu je slavio u zajedništvu s preč. Mirkom Totovićem koji pomaže u kaljskoj župi, s grkokatoličkim župnikom Pribića, Pećna i Mrzlog Polja vlč. Nenadom Krajačićem te sa domaćim župnikom mons. Jurjem Jerneićem.

Na proslavi se okupilo 500-tinjak vjernika.

Gotovo stotinu potomaka kaljskih župljana došlo je s prostora Uljanika, Popovače, Garešnice i Kutine gdje su kaljski župljani bili planski raseljeni nakon Drugoga svjetskog rata. Desetak ih je došlo iz Amerike i Kanade. Mnogi su bili spriječeni doći zbog protuepidemijskih mjera.

Misa je slavljena pod šatorom. Slavlje je nastavljeno u istom prostoru, a tom prigodom mnogi su se ponovno susreli nakon mnogo vremena ili se upoznali, pa i oni koji su u bliskom srodstvu.

Slavlje su organizirali malobrojni župljani s vatrogasnim i lovačkim društvima.

Prema svojim mogućnostima kaljski župljani preostali u mjestu vlastitim sredstvima obnovili su oltar svetog Mihaela i soboslikarski uredili unutrašnjost župne crkve. Još je potrebno obnoviti sakristiju što će pričekati jer prioritet za obnovu imaju katedrala i crkve oštećene u potresima.

Na proslavi se mogla preuzeti knjiga „Majka i dvije kćeri“ koju je župnik mons. Jerneić izdao u prigodi obljetnice. U njoj su pobrojene povijesne činjenice župa Žumberak, Kalje i Oštrc.

Najavljeno je ponavljanje slavlja sljedeće godine kada će se napuniti 350 godina od gradnje kapele svetog Mihaela arkanđela u Kalju, kada su tim prostorom upravljali redovnici iz Kostanjevice u Sloveniji.

Župa Kalje nalazi se u središtu Žumberka, na nadmorskoj visini od 600 metara. Do 1821. godine bila je dio župe Žumberak.

Kalje se nalazi na prostoru koji je još u 14. stoljeću iz Zagrebačke biskupije pripao Akvilejskoj patrijaršiji. Višestoljetna nastojanja da se prostor Žumberka vrati u Zagrebačku biskupiju ostvarili su se tek 1789. godine, ali bez Metlike koja je ostala u Kranjskoj. Do povratka bi došlo i prije no prisutnost i provale Turaka izmijenile su sastav stanovništva i osakatile cjelovitost tadašnje Zagrebačke biskupije.

U pripravi povratka još 1771. godine Karlovački generalat Vojne krajine predložio je da se u Kalju formira samostalna župa. Ta zamisao ostvarena je u potpunosti 1821. godine kad je župa Kalje dobila vlastitog župnika nakon što je nekadašnjoj kapeli dozidana lađa crkve sa zvonikom i sakristijom i sagrađena nova župna kuća. Od ostatka župe Žumberak, od koje je župa Kalje nastala, 1827. godine odvojila se i nastala je i župa Oštrc.

Broj župljana je rastao sve do Drugoga svjetskog rata kada ih je bilo 1979. Zbog iseljavanja u Ameriku, svjetskih ratova i preseljenja u Zagreb, Samobor, Zaprešić i Jastrebarsko broj se smanjio na današnjih 79 župljana.

Od 1972. do 2008. godine župom Kalje su upravljali grkokatolički svećenici, a župna kuća u kojoj od 1972. godine župnik više ne stanuje dana je 2000. godine  na korištenje Caritasu Zagrebačke nadbiskupije za zimovanja i ljetovanja korisnika Caritasovih domova za djecu.